Krštenje Gospodinovo – 2009.
Već snagom prirodnog simbolizma voda je imala posebno značenje za ljudski život. O njoj je ovisio život i smrt, te je stoga njeno značenje išlo u tom rasponu. Ona je značila život suhoj zemlji, jer je nosila blagodat života, ali isto tako u velikim količinama nepogoda ili u snazi morskih valova označavalo je opasnost i smrt, te je trebalo imati dužnog opreza prema vodi. Osim što je voda nositeljica života, ona je sredstvo čišćenja i čistoće, te je drugi osnovni njen simbolizam bio na tragu ovog značenja. Takvo značenje voda poprima i u Božjem spasenjskom planu, premda nije uvijek i svima bilo jednako jasno što će sve biti njena uloga u svemu tome. Bog je htio da vode bude nositeljica i izvor života, ali isto tako, za one koji ne bi prihvaćali Božje naume, postajala je kobna zamka u kojoj su završavali potopljeni, kao što je bio slučaj voda potopnih ili Egipćana na Crvenom moru. Zbog ljudske zloće i opakosti, češće je tako bila simbol smrti nego života, premda je bila predodređena da bude nositeljica ovog prvog.
No, kako se približavalo vrijeme Isusova javnog djelovanja, a Ivan Krstitelj započeo svoje djelovanje, i ovaj simbolizam i stvarnost vode poprimaju mnogo jasnije konture. Ivan je počeo krstiti narod vodom, svjestan simbolike čišćenja koju je imala voda, a koju su židovi redovito koristili za svoja obredna pranja. Stoga Ivan, potaknut Duhom Božjim, uspostavlja dodatni obred krštenja na rijeci Jordanu, pozivajući narod da se kaje za svoje grijehe i da živi obraćenje. Ako su se Izraelci prali prije svakog jela i prije svakog vjerskog obreda, onda su se morali i oprati za najveći događaj svoje povijesti i iščekivanja – Mesijin dolazak. Kao što nam svjedoči današnji evanđeoski odlomak, Ivan je znao da je njegovo krštenje samo krštenje čišćenja, da je to ustvari obično krštenje vodom, tek priprema pokajanja i nagovještaj onog velikog događaja koji će se sastojati u drugom i sasvim novom krštenju. To novo krštenje ne će biti samo krštenje vodom, nego krštenjem Duhom Svetim. Tako Ivan sluti i najavljuje to novo krštenje, koje ne će više biti samo krštenje očišćenja i prirave, nego krštenje života koji se rađa iz vode, te će time ta nova voda ostvariti puni simbolizam koje po Božjem naumu ima voda u sebi.
A presudan događaj, prekretnica i ispunjenje Božjeg plana s krsnom vodom dogodio se ne po Ivanovu djelovanju, već Kristovim ulaskom u vode Jordana. Isus dođe da primi krštenje od Ivana na Jordanu, a kad je izlazio iz vode, ugledao je nebesa otvorena i Duha poput goluba, gdje silazi na nj. Time je postalo razvidno da je Isus onaj kojega je Ivan najavljivao kao donositelja novog krštenja, koji će krstiti upravo Duhom Svetim. Otkako je Isus ušao u vodu, voda je dobila veće značenje i sadržajnost, jer više nije bila ista, to jest nije bila samo voda, već je počela primati otajstvenu prisutnost Duha. Od tog trenutka Ivan mora padati, a Isus rasti, to jest Ivan više ne treba krštavati jer se pojavio onaj koji će krstiti stvarnim krštenjem, budući da je Ivanovo krštenje postalo nedostatno pored onoga što krštenje mora biti u Isusovom planu.
Snagom ovog događaja tko nakon Krista uđe u vodu, iz nje izlazi osnažen djelovanjem koje joj je dao On, a dao joj je moć da tko se u nju uroni u njegovo ime, snagom Duha postane dijete Božje. Otkako je Krist ušao u vodu, voda nije samo voda očišćenja i pokore, nego i naznaka novoga života koji će se dogoditi njegovim uskrsnućem, te se od tada daje svim krštenicima, strujeći u život vječni. Otkako je Isus ušao u vodu tražeći od Ivana Krštenje, voda je zadobila snagu Duha Svetoga, te je krštenje vodom nakon toga postalo krštenjem djece Božje, krštenjem kojim Duh za nas svjedoči da smo postali novo stvorenje po onome koji je izišao pobjednik iz valova smrti. Od tog trenutka svaki krštenik, primajući život po Duhu, ima čast čuti Očeve riječi koje su odjeknule i prilikom Isusova krštenja: Ti si sin moj, u tebi mi sva milina.
I dok mi kršćani razmišljamo o ovom velikom otajstvu Kristova života, obnovimo i svijest svoga krštenja, radi kojega je Isus sišao u vode Jordana, te nastojmo živjeti dosljedno života koji smo primili po Duhu životvorcu, koji se na nas izlio krsnim polijevanjem. Živimo radosni i ponosno što smo djeca Božja ljubljena i što je u nama Božja milina, te širimo oko sebe radost sinovskog predanja, da svojim životom i drugima omogućimo pristup u trojstveno zajedništvo i život vječni. Amen.