Na zdanjima ljudskih prebivališta
postoje vrata koja čuvaju ulaz
i reguliraju izlaz iz njih.
Ako se ona ne otvore kad treba
ne ostvaruje se komunikacija
između onih vani i unutra.
A ako se otvore komu ne treba,
onda se prebivalište vrlo lako
može pretvoriti u pustoš.
Takva vrata postoje
između Boga i čovjeka
na svakom ljudskom srcu.
Tako su dobro čuvana
da ih nitko ne može
otvoriti na silu izvana,
nego se otvaraju iznutra
samo dobrom voljom vlasnika.
A cijela je ljudska povijest
satkana od naivnosti
kojoj prethodi lukavstvo Zloga
kojim navodi čovjeka
laskavim i zavodljivim riječima
da otvori vrata komu ne bi smio.
I dok se čovjek kocka vlastitom srećom,
dotle dobri i milosrdni Bog,
premda gospodar svih srdaca,
stoji ispred njegovih vrata
kao molećivi prosjak ljubavi,
čekajući da mu čovjek otvori
potaknut ljubavlju iznutra.
A kad se to dogodi,
njihovoj sreći nema kraja.
