Svetkovina Presvetog Trojstva
Živimo u vremenu posvemašnjeg individualizma i otuđenja ljudi jednih od drugih. U vremenu kada se svi pozivaju na svoju samostalnost, na samosvijest i na cjelovitost. To je toliko uhvatilo maha da se promiče kao pogubna ideologija u kojoj se drugoga pored sebe doživljava kao ugrozu i opasnost. Tako se žene bore protiv muškaraca i muškarci protiv žena, djeca se bune protiv roditelja i roditelji protiv djece, te teško pronalaze zajednički jezik. Uslijed toga ugroženi su međusobni odnosi upućenosti jednih na druge, te međusobnog zajedništva i povjerenja. S druge pak strane ljudi se navezuju na prirodu i na stvari, na biljke i životinje i druge oblike života koji ne pretpostavlja trajan i neopoziv odnos. Zato naše društvo djeluje kao društvo navezanih i ovisnih ljudi o tolikim vremenitim situacijama i pojavama, ali malo tko želi ući u odnos koji bi pretpostavljao dublje međusobno darivanje. Lako je ljubiti biljke i životinje, prirodu i društvo u jednosmjernom načinu ljubavi u kojemu se ne doživljava uzvraćanje one svjesne i slobodne ljubavi koja je dio našeg života i slutimo je kao vječnu i neopozivu ljubav, te se mnogi ljudi tješe kako imaju puno ljubavi i razumijevanja za svijet oko sebe. Ali nemaju istu ljubav i razumijevanje i za ljude u ovom svijetu, jer, navodno, ljudi nisu zavrijedili njihovu ljubav, za razliku od bića koja im uopće ne mogu uzvratiti ljubavlju na ljubav.
Doista, danas uočavamo da ljudi bježe od međusobnih odnosa koji pretpostavljaju trajne i stabilne odgovornosti, pa svi kažu da se ne žele vezivati jedni na druge. Majka se ne želi vezivati na majčinstvo, niti otac na očinstvo, ali su danas popularne veze koje pretpostavljaju zabavu, razonodu, užitak i svaku vrstu ugode. Uočljivo je da mnogi bježi od situacija i odnosa koji zahtijevaju odgovornost za vječno spasenje, za odgoj za neponovljive vrijednosti, te je zato lakše imati vremena za dresirati kućnoga ljubimca, nego vlastito dijete odgajati vječnim vrijednostima. Djevojka se ne želi vezati za mladića, niti mladić za djevojku, jer je lakše živjeti slobodno i bez obveza prema drugome u braku u kojem bi trebali znati rasti u vječnoj i savršenoj ljubavi. Potom, lakše je s prijateljima naći zajednički nazivnik opsluživanja dogovorenih odredbi i vremenitih zakona, pravila i pravilnika, nego prihvatiti da postoje one vječne Božje uredbe kojima je htio urediti naš ljudski život da bude izgrađen, čvrst i stabilan na neprolaznim vrednotama.
No danas nas Gospodin svetkovinom Presvetoga Trojstva vodi da iziđem iz svoje sebičnosti i da se osposobljavamo za vječne odnose koji postoje u Trojstvu. Jer oko nas je i tako mnogo prolaznoga i vremenitoga, no čovjek nije stvoren za prolazno, već je stvoren na sliku Presvetog Trojstva da s drugima razvije odnose koji postoje u samome Trojstvu. A kao što je sam živi Bog vječna i neopoziva ljubav između Oca i Sina i Duha Svetoga, te savršeno zajedništvo života i svakog obilja. I ne samo da je Bog sam u sebi takav u vječnom zajedništvu božanskih osoba, već je on ljubio i nas ljude na takav način. A jer nas je stvorio na svoju sliku, pretpostavio je da ćemo mi od njega upijati samu bit života, te je primjenjivati na vlastiti život u njegovoj konkretnosti.
Zato nam se Presveto Trojstvo objavljuje i po sakramentu svetoga Krštenja nas posinjuje da budemo djeca Božja koja žive na sliku svoga Oca i prema njegovu uzoru. On nam se smilovao i objavio vječni zakon i odredbe svoje ljubavi, ne kao ograničenje, već kao dar po kojem upoznajemo da smo i sami stvoreni za vječnost. Time što smo kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga primili smo dar trojstvenoga zajedništva i ljubavi da njome oblikujemo i naše međusobne odnose i ljudsko zajedništvo. I kao što je nas Bog ljubio da mjere da je dao za nas svoga Sina, tako isto očekuje od nas da razvijamo nesebičnu ljubav koja je odraz njegove ljubavi. Kao što je on za nas bio vrelo života, očekuje od kršćana da bezuvjetno prihvaćaju život u njegovoj punini i za nj se bore na svim razinama, jer je i njima Bog dao ne običan, smrtan i prolazan život, već onaj vječni i besmrtni. Svjesni darova koje su primili od trojedinoga Boga kao vrela vječnoga zajedništva, kršćani se trebaju staviti njemu u službu i izgrađivati takav svijet odnosa koji u Bogu imaju svoje ishodište. Ne mogu se zadovoljiti da žive za vremenite i prolazne odnose, da se potroše u odnosima koji ne razvijaju i ne potiču vječnu ljubav, jer se time troše i rasipaju darove i mogućnosti koje je Bog u njih utisnuo.
Po svetom krštenju primili smo i pouku, kako kaže Isus, jer smo po njegovim apostolima poučeni čuvati sve što smo primili od njega, a što je u konačnici njemu povjerio Otac. A čuvati trebamo međusobnu ljubav i zajedništvo, to jest uspostavljati čvrste i stabilne odnose koji se temelje na krepostima i na nasljedovanju svega što nam dolazi od Presvetoga Trojstva. Na taj ćemo način doći do one vječne proslave i baštine u nebesima koju nam je Otac pripravio kad nas je učinio svojom djecom i baštinicima, to jest subaštinicima svoga Sina po sve vijeke vjekova.