3. nedjelja došašća – A
Već na prvi pogled jasno je da u današnjem Evanđelju dominiraju pitanja, bilo da ih postavlja sveti Ivan Krstitelj Gospodinu preko svojih učenika, bilo da ih postavlja naš Gospodin okupljenom puku. Sveti Ivan je prvi koji postavlja pitanja šaljući svoje učenike da pitaju Isusa je li on onaj koji ima doći ili da čekaju drugoga. Svojim pitanjem on pokazuje neizmjernu važnost da se pred dolaskom Mesije svi dobro zapitaju o Mesijinu identitetu, jer je neizmjerno važno shvatiti tko je taj što dolazi. Upravo tu činjenicu Ivan je želio prenijeti svojim učenicima, da shvate i da dožive istinu o Mesiji koji je imao doći i koji je došao utjelovivši se kao Isus iz Nazareta. Dolazak obećanog Božjeg Mesije je stvarnost koja svakoga od nas stavlja pred tako važna pitanja na koja trebamo imati ne bilo kakav već siguran odgovor.
No ima doista nešto neobično u ovoj razmjeni pitanja i odgovora između Ivana i Isusa. Nakon što je završio u tamnici, Ivan je čuo za Isusova djela, pa je onda poslao svoje učenike s pitanjem o njegovu identitetu. Djeluje kao da je nakon što je čuo za Isusova djela počeo sumnjati u njega kojega je prepoznao na krštenju na Jordanu kada još nije počeo djelovati. Kao da su ga Isusova djela zbunila, te zato šalje svoje učenike da provjere sve što treba o njemu. Činjenica je, međutim, da je pogodio pravo pitanje u pravom kontekstu, jer je bilo važno identificirati Mesiju na temelju njegovih djela. Upravo zato Isus mu ne odgovara izravno, već navodi svoja djela iz kojih bi sam trebao zaključiti: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ Značenje Isusova odgovora je duboko, jer pretpostavlja da Ivan pozna koja su najavljena mesijanska djela po prorocima, za što postoji primjer u prvome čitanju iz proroka Izaije. Dakle, osim što je riječ o djelima koja govore sama za se, ona su rječita i zato što su pokazatelji da su se ispunila proroštva mesijanskih vremena i Mesijina dolaska.
S druge pak strane, Isus hvali i Ivanova djela, jer su ona pokazatelj njegova života, bez čega ne bi mogao osjetiti da je Mesija došao. Isus ljudima govori da pogledaju i pokazatelje njegova svjedočkog života. Dakle, riječ je o pitanjima koja se tiču djela, bilo s jedne bilo s druge strane. Riječ je o djelima koja moraju potvrditi Božje objave i najave, djelima koja proizlaze iz Božjeg nadahnuća i njegove snage. Doista, Ivanova djela nisu djela koja potvrđuju izvanjski uspjeh, već prije svega onaj duhovni. To su djela kreposti i odricanja, a ne ljudskog herojstva ili ljudskih ostvarenja. Tako je tim svojim osobnim djelima potvrdio da je čekao Mesiju, jer je duhovna priprema najbolji pokazatelj vjere u njegov dolazak, to jest u njegovu prisutnost sukladno obećanjima. Zato će Isus za njega reći da nije trstika koju vjetar ljulja, to jest da nije čovjek bez čvrstih uvjerenja, već osoba s cjelovitošću, čvrstoćom i jasnoćom. Upravo zato što nije bio netko tko traži zemaljske naslade i lagodan život, čovjek koji sebi ugađa i živi mekušasto, mogao je svojim životom pokazati koje su prave mjere života koji odgovara mjerama određenima božanskom objavom i Božjom voljom.
U duhu Ivanova života i mi smo pozvani živjeti naše došašće da bismo što bolje doživjeli Božić. Naša proslava dolaska Mesije – Sina Božjega mora biti utemeljena u ozbiljnom propitivanju njegova identiteta. Ne možemo doživjeti Božić ako ne znamo dobro tko je bio on i koji su pokazatelji njegova života u nama. To jest, ne možemo u radosti i plodonosno slaviti Božić ako takvi pokazatelji ne odgovaraju njegovoj volji. Jer ako su nam pokazatelji samo izvanjske proslave i izvanjski ljudski rezultati, bez ozbiljnog obraćenja, odricanja i pokore, onda nismo na pravom puto došašća. Ako je mjera naše pripreme došašća ona svjetovna, a ne duhovna i crkvena, onda smo u zabludi i nećemo doživjeti Božića. Zato se potrudimo svjedočiti svojim životom tko je za nas Gospodin koji dolazi. Živimo ovo razdoblje s ozbiljnim uvjerenjima i postojanošću poput svetog Ivana, koji se nije klanjao ljudima i ljudskim uvjerenjima. A mi se počesto poklonimo ljudskim običajima koji nam se tako spontano nametnu a da im se ne znamo oduprijeti, kao što je komercijalizacija naših svetih liturgijskih vremena. Trudimo se stoga da nam vrijeme ne oduzme snagu kreposnog života i ozbiljnog propitivanja u kojem dolazimo do svijesti tko je Mesija za nas, ali isto tako i do svijesti tko smo mi pred njim.
U ovom svetom vremenu tražimo sigurnosti u njemu, da osjetimo da nismo uzalud trčali i trudili se. A kao što nama Gospodin ne daje odgovore samo teoretski, već nam djelima pokazuje ozbiljnost svoje prisutnosti među nama, tako i mi svako ozbiljno traženje mora biti popraćeno pravim djelima. I kao što iza pravih pitanja stoji ispravan život, tako se i pravi odgovori daju samo životom a ne riječima. Kao što su riječi u slučaju svetog Ivana i našega Gospodina ukazale na njihova djela, to i nama postaje primjer kako djelima potvrditi što vjerujemo i da po djelima pokažemo da smo došli do sigurnih zaključaka. Po pitanju se vidi koliko je netko upućen u problematiku o kojoj govori, kao i po odgovoru se razumje kako netko živi, a ne samo govori. Životno nam je važno prepoznati Isusa u punom opsegu njegove službe, ali isto tako je životno važno da budemo ustrajni i temeljiti u postavljanju pitanja. A to možemo samo ako živimo dosljedno, ako tražimo razumjeti Božje planove i ako činimo napor da to provedemo u život. U protivnom ćemo se sablazniti o njega, umjesto da ga primimo s oduševljenjem, upravo na način na koji on dolazi među nas. Učinimo sve da naše došašće bude vrijeme ozbiljnog propitivanja, ali i još ozbiljnijih životnih odgovora.