Živi pijesak je prirodna pojava
koja nastaje na obali ili ušću rijeka
na način da se obični suhi pijesak
natopi podzemnim vodama.
Trenje među zrncima pijeska
tada postaje slabije,
te više ne podnose težinu tijela
koje se na njih osloni.
Tlo postaje poput svježeg cementa
u koji se s lakoćom tone,
a teško izvlači vani.
Jednom u toj situaciji,
što se više miču, to dublje tonu.
Tako i ljudima koji sebe
ne izgrađuju u kreposti
i ne grade život na Kristu,
tonu u pijesak ovozemaljskoga
svodeći sebe na prah
iz kojeg su nekoć stvoreni.
Uslijed životnih slabosti
i poteškoća lako potonu,
a poradi duhovnog neiskustva,
jer se pokušavaju izvući
samo svojim ljudskim snagama,
sve dublje zapadaju u blato.
Zato je među nas došao
i ruku nam pružio Sin Božji,
da nas izvuče iz blata
prije nego potonemo potpuno.
Stoga nam ne preostaje drugo
već pružiti ruke prema
onome koji dolazi s neba,
da nas smrtne ljude
izvuče iz zemnoga praha
i uzdigne do nebeskih visina.