Poput djeteta
što naivno obuva obuću odraslih,
želeći se pokazati zrelo i veliko,
takav je čovjek koji gazi u obilju,
misleći time dokazati svoju zrelost,
potvrditi sposobnost,
utažiti želju za ostvarenošću.
I ne uviđa kako sebi sputava koraka
neprimjerenom veličinom ljudskog imanja,
te postaje nesiguran i posrće.
Neizgrađena osoba ne pronalazi
pravi odnos duše i tijela,
materijalnoga i duhovnoga u sebi.
Potreban je zato
dovoljno razvijen duh
da popuni prazninu
što je stvara materijalni okvir,
da bi čovjek sigurno koracao
naprijed u budućnost
noseći se bez posrtanja
s onom što ima, stvara i izgrađuje.
