Uopće nije važno
je li uzrok brodolomu
olujno more ili ljudska greška,
važan je dobar poučak
koji se iz toga izvuče.
Jer kad se ljudi jednom nađu
u valovlju morskom,
jedino na što misle
je goli život.
Tada prolazi kroz glavu
njegova vrijednost,
a svijest odbacuje suvišno –
nebitno što je s vremenom
bez razloga postalo prebitno.
Na površinu onda izvlači
dugo potiskivani i zaboravljeni
odnos prema životu,
rasterećen nepotrebnih tovara.
Tada je čovjek bliži sebi,
a time i Bogu kao izvoru,
očišćen i opran od svih natruha
ljudske površnosti i prolaznosti.

Kako čovjeku pojedincu,
tako i društvu u cjelini,
neophodan je, na žalost,
upravo dobar brodolom
kako bi shvatio svoje lutanje
i uočio da njegov brod
ne vodi pravoj luci sreće.