Nakon veselog druženja
i velike količine alkohola,
vraćao se u nastambu
u rane jutarnje sate
nepromišljeni kućedomaćin.
Sve do dolaska do vlastitih vrata
prošao je uspješno sve zapreke
bez velikih posljedica,
premda uz golemi napor.
No otključati vrata
u takvom stanju svijesti,
nije mu polazilo za rukom.
Tek nakon više uzaludnih pokušaja
da stavi ključ u ključanicu,
otkrio je da je umjesto ključa
uporno gurao privjesak
obješen na ključ.

Sličan je tome i današnji čovjek
koji veću pažnju poklanja
zemaljskoj stvarnosti od one nebeske.
Skrbeći više oko vremenitih dobara
nego oko žive vjere u Boga,
djeluje kao opijen povjerenjem
u ljudsku moć i napredak.
Gradeći život na propadljivome
sliči pijancu koji privjeskom
pokušava otvoriti u bravu.
A vrata života vječnoga
može otvoriti isključivo
ključem vjere u Boga!