Riječ rekognicija dolazi od latinske riječi
i znači raspoznavanje, prepoznavanje,

a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe,
stvari ili spisa za ono što se izdaje.
Rekognicijom se utvrđuje identitet
napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu.
Tako u slučaju tragičnih preminuća,
kad je lice i tijelo izobličeno

i neprepoznatljivo od rana i udaraca,
vrši rekognicija mrtvih.
Poziva se na raspoznavanje one
koji mogu po nekom detalju
utvrditi identitet zemnih ostataka.
Tko je poznavao osobu cjelovito
mogao je eventualno i po detalju
utvrditi o kome je riječ.

No nakon Kristova uskrsnuća
dogodila se neobična rekognicija,

jedinstvena u povijesti svijeta.

Trebalo je prepoznati onoga
tko je prešao iz smrti u život,

iz patnje u savršenstvo postojanja.
Upravo to je potvrđivala reakcija
Gospodinova apostola Tome

koji je Živoga htio prepoznavati po smrti,
Uskrsloga po ranama i udarcima,

Savršenoga po izobličenju i ožiljcima
Vječnoga po raspadljivom tijelu.

Toliko je bio pogođen njegovom smrću

da ni svojim očima ni prijateljima

nije htio vjerovati da je živi i neumrli.

A onaj koji krotak radi nas umrije,

podvrgnu se tom prepoznavanju
pokazujući svoje svete rane.

Time neopozivo ureza uskrsli život
u njihovo vjerničko postojanje,
čime taj najveći Božji zahvat
ostaje trajno prisutan
kao najstvarniji događaj

cijele ljudske povijesti.