U suvremenoj biologiji i medicini
mnogo se napravilo na polju
istraživanja nasljednih osobina.
Otkrilo se mnoštvo odlika
koje kao ljudi imamo
zajedničkih s precima,
bilo dalekima i udaljenima
bilo onim neposrednima.
A u slučaju štetnoga naslijeđa,
znanost je kadra izvršiti zahvate
smanjujući negativne posljedice.
I dok se znanost uspješno bavi
tjelesnom sastavnicom života,
zaboravlja se duhovno naslijeđe
prisutno u našim venama.
Naime, u nama se raspoznaje
božansko trojstveno naslijeđe.
Na Sliku smo Božju stvoreni
i Duhom potpuno prožeti,
te nosimo sve odlike
trojstvenoga Tvorca.
Njegovi tragovi u nama
su upečatljivi i neotuđivi.
Zato ne gurajmo u zapećak
Boga trojstvene ljubavi,
čija se prisutnost jasno zrcali
u našoj duši i nutrini.
Razvijajmo sasvim marno
baš te nasljedne osobine
po kojima sličimo njemu,
a životu dajemo dostojanstvo
nebeske uzvišenosti.
Osim što u svakom činu
pokazujemo trostrukost:
svijest vlastite osobnosti,
razumsku spoznaju čina
i voljni pristanak,
u nama je upravo po tome
prisutna naslijeđe Oca
i Sina i Duha Svetoga.
Čuvajmo stoga obilje
Božjega života u svijesti
i odražavajmo djelima sličnost
s Ocem iz čije svijesti sve izvire,
s Mudrošću i Razumom njegovim,
te s Duhom njegove ljubavi.