Stari su vjerovali
da je šišmiš životinja
koja je slijepa za sunce,
te da ima oči prikladne
samo za noćne izlaske
pri čemu se dobro snalazi.
Ne ulazeći u istinitost
spomenutih tvrdnji,
ta predodžba o šišmišu
primjenjiva  je na nas ljude.
S time da ono što je
sunce i dan za šišmiša,
Bog i spoznaja Boga
za nas ograničene ljude.
Boga i njegovu uzvišenu bit
ne možemo promatrati
ne samo tjelesnim očima,
nego ni naš duh i um
nisu prikladni razmatrati je.
Zato je Bog poslao svoga Sina
da nam otvori oči zaslijepljene
zemaljskim blještavilom
koje nas uvodi u sljepoću
prema njemu i vječnosti.
Jedini nam on pomaže
da u ovom svijetu
ne budemo podložni
onom najgorem sljepilu,
koje čini da živimo u mraku
i da visimo naglavačke
umjesto da budemo
okrenuti put neba.