Uzašašće Gospodinovo – Spasovo
Slaveći danas blagdan Gospodinova uzašašća k Ocu, to jest onog konačnog prijelaza koji se već zbio uskrsnućem, osjećamo se zbunjeni poput apostola koji ostaju gledati netremice u nebo dok oblak Gospodina skriva njihovim očima. Bili su ne malo zbunjeni, te nisu znali što to sve ima značiti i koje će sve imati posljedice u njihovu životu. Premda se dogodilo samo ono što je on najavljivao, ipak je njihova zbunjenost bila velika te su njihovu ustrajno gledanje u nebo morala prekinuti dva anđela u bijeloj odjeći koja su ih vratili u stvarnost govoreći: Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo. Te riječi su bile dovoljno da ih vrate u stvarnost o kojoj im je i on nešto prije uzašašća govorio kad im je rekao da nije njihovo znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti, jer njihova je zadaća sasvim drugačija: Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do krajeva zemlje.
Nakon anđelovih riječi oni se ipak više nisu pitali o tome kada će doći Gospodin, premda nas je sveti Luka u Djelima apostolskim izvijestio da ih je živo zanimalo kada će on u Izraelu uspostaviti kraljevstvo. Osim toga, i anđeli su rekli da će taj isti Isus doći kao što su vidjeli da odlazi u nebo, no oni više nisu posvećivali pozornosti računanju točnog vremena njegova dolaska ili pak nekom odbrojavanju dana. Jedino što je bilo važno bio je navještaj radosne vijesti svim narodima i sve do nakraj svijeta, pa i pod cijenu života, što i učiniše. Doista, sve što znamo iz njihova kasnijeg svjedočanstva, nije bilo usredotočeno prema izračunu vremena kad se Gospodin navodno trebao pojaviti, već prema svjedočenju na zemlji i širenju radosne vijesti. Naravno, ne bez svijesti da će Krist uistinu i doći, pri čemu uopće nije presudno odrediti matematički taj trenutak.
No ipak, od tada pa sve do dana današnjega, bilo je ljudi koje je mučio problem Gospodinova drugoga dolaska, pa su se upuštali u nepotrebne izračune, prebacujući naglasak s onoga što je istinski važno, na nešto što je samo suvišno pitanje, čijim odgovorom se ništa ne dobiva. U protivnom, sam bi Gospodin objavio to kao važno za spasenje da je to takvim smatrao. Tako bi i danas onima koji promatraju nebo u grču da otkriju točno vrijeme njegova dolaska, anđeli rekli isto što i apostolima: Što stojite i gledate u nebo? Uistinu je nepotrebno zauzeti takav stav, kad znamo da nam je Gospodin povjerio drugu zadaću: Biti njegovi svjedoci. U ovome slučaju znači da trebamo biti svjedoci njegova uskrsnuća i uzašašća na zemlji. Naše nije baviti se računanjem vremena, već propovijedanjem evanđelja svemu stvorenju. Nije nam se prepustiti ispraznim naklapanjima i beskorisnim računanjem vremena, već prije svega i nadasve imamo zadaću vršiti volju i odredbe Kristove.
Pouka koju je Gospodin nekada izrekao svojim apostolima, vrijedi stoga i danas za nas. Ne bismo se smjeli zavaravati i na pogrešan način čekati Isusov drugi dolazak, bilo da ostajemo skrštenih ruku promatrati nebo čekajući kad će doći, bilo da se okrenemo zemlji i nastavimo baviti zemaljskim stvarima kao da se ništa nije dogodilo. Jer za čovjeka Isusovim uskrsnućem dogodilo se nešto prevažno, te je tragično da toliko ljudi ne mari za taj događaj ne doživljavajući njegovu osobitu važnost. Zato je jedini ispravni put naše zauzeto djelovanje snagom Kristovom u nama, kad se potpuno predajemo naviještaju spasenja, dopuštajući međutim da Gospodin surađuje s nama i utvrđuje riječ popratnim znakovima. Bolje rečeno, na taj način mi postajemo njegovi suradnici koji nastavljaju njegovo poslanje u svijetu, a koji znaju da će sigurno doći i mi ćemo ga susresti na poseban način u trenutku naše smrti.
Učinimo stoga sve da blagdan Kristova uzašašća i za nas bude ono što je bio i za apostole: događaj nade kojim im sam Bog jamči da je njihovo mjesto na nebesima koje je Krist išao pripraviti. Ali ne samo da je išao pripraviti, već je obećao i doći po njih da ih povede sa sobom nakon što izvrše djelo spasenja. Oni su bili na to pripravni, te su položili svoje živote naviještajući radosnu vijest, a on nije prestao biti s njima po svojoj snazi i Duhu kojega im je poslao. Prepustimo se i mi toj snazi i budimo odvažni i zauzeti navjestitelji i svjedoci Kristova slavnog uskrsnuća i uzvišenog uzašašća dok i sami jednom ne dođemo u za nas pripravljenu slavu.
