Stvorivši čovjeka
Bog mu je dao srce
koje je kao košara
čija je zadaća prihvatiti
puninu života.
No ljudi ga počesto pune
tek ljudskim željama
i zemaljskim ispraznostima,
čime ga u biti prazne.
A ono je stvoreno za obilje
Božje milosti i ljubavi,
za svetu puninu
od koje svi primamo
milost na milost.
Zato košaru svoga srca
trebamo puniti milošću
poput one koja je
bila ‘milosti puna’,
te je u svoje biće primila
svu puninu božanstva
utjelovivši Sina Božjega.