Ne samo u svakodnevnom životu,
već i u Svetome pismu,
postoji pojam zamke lovačke,
a ponekad i zamke ptičarske
pri usporedbi duše s pticom.
Doista, zamke Zloga i zlih ljudi
koji vrebaju nevine duše
uspoređene su s tim slikama
lovačkog života i vrebanja žrtava.
Takvu zamku su postavili
i našem Gospodinu, želeći ga
pogubiti i odvesti u propast.
Postavili su smrtonosnu zamku
njegovoj ljudskosti s ciljem
da ga uklone s lica zemlje.
Uhvaćen u Maslinskom vrtu
u tu smrtonosnu zamku,
djelovao je lakim plijenom
zubima zlobnih ‘lovaca’.
Podnio je smrtnu borbu
u kojoj je Zli mislio da ga je
konačno porazio smrću
– svojim najboljim saveznikom.
Nisu ni slutili da je umro
u nadi i svijesti da su se
proročanstva iz psalama
odnosila na njega, te je
božanskom snagom
raskinuo zamku
i zajamčio spasenje svima
koji u nj vjeruju i ljube ga,
te mu zahvalno pjevaju:

Blagoslovljen Gospodin
koji nas ne dade za plijen
zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša
u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju. (Ps 124)