21. nedjelja kroz godinu – A

Živimo u vremenima u kojima se primjećuje slabljenje svijesti vjernika o važnosti i značenju Crkve za svakoga od nas. Ali ne samo o značenju Crkve za vjernike, već i za cijelo društvo kao takvo, te za svakog čovjeka pojedinca. U društvu u kojemu živimo, bilo određene istine ili poluistine ili laži, bilo činjenice bilo podmetanja, a bez ispravnoga tumačenja u kontekstu u kojem ih treba tumačiti, imaju kao učinak da kod mnogih vjernika slabi svijest i ponos pripadnosti Crkvi. Osim toga, u nekim krajevima mnogi vjernici napuštaju Crkvu jer se ne slažu sa smjerom kojim ta ista Crkva brodi. Dio njih kao da samo čeka neki povod da povuče takav potez, a drugi dio to čini iz ozbiljnih duhovnih i teoloških razloga. No i tamo gdje vjernici ne napuštaju Crkvu, mnogi od njih nemaju ispravnu svijest o Crkvi kao takvoj, o Božjoj obitelji i zajednici koju je Isus osnovao da nastavi njegovo poslanje. Određeni vjernici često nauštrb Crkve izdižu pojedinoga svećenika ili biskupa, pa čak i pojedine svece i važne ljude u Crkvi, te njih promiču i podižu im popularnost smatrajući ih autentičnima i dosljednima, dok sve ostale smatraju osrednjima ili čak lošima.

Upravo zato bi današnji evanđeoski odlomak trebao biti poticaj da o svi zajedno više razmislimo o tome što je Isus htio, te kako se trebamo i sami postavljati, a isto tako i ponašati u Crkvi i prema Crvki. Iz njegovih riječi Petru sasvim je jasno koji je bio njegov cilj i namjera: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ Njemu nije bio cilj izdići jednoga čovjeka iznad drugih, pogotovo što ni Petar nije bio nešto bolji od drugih, jer je i sam imao svojih propusta slabosti i nedostataka. Isus je htio osnovati Crkvu, te je u tom smislu izabrao Petra, te ga učvrstio u vjeri i spoznaji da može služiti Crkvi.