17. nedjelja kroz godinu – B
Kada stvorimo društvo koje živi samo za zaradu, onda smo propustili prigodu odgajati ljude za istinske božanske i ljudske vrijednosti. Tada ih nismo odgojili za poštivanje Boga i bližnjega, jer smo im dopustili da beskrupulozno traže samo svoj probitak, što ih onda čini da misle isključivo na sebe, a ne na zajedničko dobro i dobro svoga bližnjega. To se onda očituje u bahatom načinu života u kojem ljudi preuzetno drže do sebe i ne vide što se događa s drugima. Isključivo se posvete ovom trenutku, kao da neće doći neko sutra u kojem ćemo žeti plodove ili posljedice našega danas, te sami biti u potrebi da nam netko doda komad kruha i čašu vode. A kakvi su ljudi u duši osjeti se po onim elementarnim životnim sadržajima kao što je hrana. Nas ljude je Bog stvorio da hranu blagujemo u jednostavnosti i poniznosti, u zahvalnosti i dobrodušnosti. Svaki zalogaj koji blagujemo i svaki gutljaj koji popijemo trebao bi biti s osjećajem, poštovanjem i odgovornošću za život. Naravno, taj osjećaj stječemo pred Bogom.
No na žalost mi to ne činimo i stvaramo bahato društvo koje se postupno pretvori u bešćutno. Živimo u društvu u kojemu više i ne znamo blagovati u zahvalnosti sa sviješću da smo hranu primili od Gospodina na dar, te da nas potiče da mislimo na to. Ako ne mislimo na zadaću koju nam je Bog povjerio za naše bližnje, onda ćemo misliti samo na sebe, sebe gledati i sebi prikupljati ljetine i zimnice, sebi puniti škrinje i hladnjake, a da nećemo moći time priskrbiti ništa što možemo ponijeti na drugi svijet. A osim toga, nećemo time sebi priskrbiti molitvenu potporu siromašnih i potrebnih kojima nas je Gospodin poslao. Zato se i danas proizvodi hrpa hrane samo radi konkurencije, a ne radi potreba. Nakon toga ostaju suvišci koji završavaju u smeću, dok s druge strane znamo koliko ljudi na dnevnoj bazi umire od gladi.