30. nedjelja kroz godinu – B

Kao što smo čuli u biblijskom tekstu da su mnogi ušutkavali slijepog prosjaka Bartimeja dok je zazivao Isusa da mu se smiluje, možemo povući poveznicu s našim društvom u kojemu živimo. Jer i danas otkrivamo da se događaju slične pojave, to jest pokušaji ušutkivanja onih koji Krista glasno zazivaju. Naime, mnogi se trude ušutkati kršćane na način da im uskrate pravo da govore u javnosti, da svjedoče, da iznose svoje mišljenje, te da utječu na društvene tijekove. Mnogima je Crkva, a time i kršćani, dobra samo onda kada sjedi pored ceste i prosi, kada netko drugi odlučuje hoće li joj dati riječi ili neće, ili joj dobaciti tek neke mrvice utjecaja i značenja. Jer onima koji Crkvu ušutkavaju se ne sviđa Crkva koja glasno poziva i zaziva svoga Gospodina želeći da on dođe do izražaja, da bude prisutan, te da u javnosti pokaže svoju božansku moć i svoj sveti nauk. Mnogima se ne sviđa da se izgovara naglas ime Isusovo, a pogotovo da se njemu dadne središnja uloga u životu pojedinca ili društva. Često upravo takvi znaju bolje od nas kršćana kolika je snaga u imenu Isusovu, pa se bore protiv njega, a mi kršćani ne znamo koliko je važno da Isusova istina i prisutnost prožimaju i oblikuju pojedince i društvo.

A ovo ušutkavanje kršćana se događa na više razina. Jedna je ona društvena na kojoj je jasno da moćnici ovoga svijeta ne vole Crkvu i kršćane. Zato pokušavaju ušutkati kršćane u ime nekih svojih interesa kao što su navodno sekularno društva i sekularna država, kao da bi prototip i jedini poželjni i ogledni primjer čovjeka bio nevjernik, čovjek neutralan i ravnodušan glede Boga i vrednota kojima nas on poučava.