6. vazmena nedjelja – C

U uskrsnom vremenu iz nedjelje u nedjelju slavimo veliko otajstvo našeg uskrslog Gospodina koje je toliko uzvišeno da pretpostavlja razmatranje više njegovih dimenzija. Jedna od važnih sastavnica ovog događaja su Isusove pouke koje su trebale ostati trajno utisnute u njihovu svijest budući je on trebao nakon uskrsnuća uzići svome Ocu, to jest vratiti se tamo odakle je došao. Ostalo je tako zabilježeno u Ivanovu Evanđelju da je svoje učenike pripremao na to da će događajem uskrsnuća unići u jednu novu stvarnost života koja pretpostavlja proslavu njegove ljudske naravi koja će ući u puno zajedništvo trojstvenoga života, što znači da neće ostati više u istim uvjetima u kojima je bila prije uskrsne proslave. A kako je njegova ljudska narav trebala ući u nebesku slavu, tako je onda i njegova prisutnost među njima trebala biti drukčija, ne više oslonjena na tijelo, već na snagu Duha. Isus je zato imao potrebu poučiti ih tome, te im je i govori o svome odlasku, ali i o Branitelju koje ga će im poslati. Jednom riječju učio ih je kako se nositi s njegovom ‘odsutnošću’ živeći sukladno svemu čemu ih je učio. Živjeti sukladno njegovoj riječi ili njegovu nauku bila je jedna od važnih strategija života koja nije nadomještala njegovu prisutnost, već je pokazivala da ga osjećaju i dalje prisutnim po toj istoj riječi, kao i po sakramentalnoj euharistijskoj prisutnosti.

S obzirom na život po njegovoj riječi, u današnjem evanđeoskom odlomku otkrivamo još jednu važnu zadaću učenika: oni trebaju dokazati da ga ljube čuvajući njegovu riječ. Kao što ga više ne vide tjelesno već u otajstvu, tako isto ga više ne slušaju tjelesno, već u otajstvu ‘čuvanja’ njegove riječi. Oni su pozvani čuvati njegovu riječ, to jest pamtiti sve što im je rekao. Pred tom riječju ne smiju biti ni površni ni parcijalni, već dosljedno i odgovorno pamtiti sve što je on govorio. To je preduvjet da mogu potom naviještati sve što su od njega čuli, jer o njegovoj riječi ovisi dobrobit i vječni život mnogih koji traže Boga i pravo zajedništvo s njime. Zato vjerujemo da je dio poslanja svete Crkve da vjerno čuva riječ uskrslog Gospodina, te da je tako čuvanu prenosi ljudima obdarujući ih po njoj milošću i prosvjetljenjem.