19. nedjelja kroz godinu – C

U današnjem evanđeoskom odlomku Gospodin priča nekoliko prispodoba, to jest koristi nekoliko slika kojima nam skreće pozornost na vrlo važne stvari u životu. Uočljivo je da te slike pričaju o svakodnevnom životu kakav je bio u ono vrijeme. Jedna slika govori o slugama koji bdijući čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe, da mu mogu otvoriti čim pokuca. Druga slika je o domaćinu koji pazi na svoju kuću da ga kradljivci ne pokradu. Treća prispodoba je o gospodaru, upravitelju i slugama, to jest o tome kako je važno da gospodar pronađe pametnog i razboritog upravitelja da ga postavi nad svojim imanjem. U protivnom, zli upravitelj bi zlorabio svoj položaj živeći izopačeno i nanoseći štetu gospodarevim slugama. Četvrata slika je o dvojici nepokornih slugu koji ne slušaju gospodara, pri čemu jedan izravno pozna volju gospodarevu, a drugi je ne pozna izravno. Prvi od njih će zato dobiti veću kaznu jer se protivio gospodaru, ali i drugi će biti kažnjen jer je trebao biti toliko uviđavan da otkrije tu istu volju. U pozadini ovih Isusovih pouka je njegova želja da pouči svoje učenike kako se odnositi prema zemaljskom bogatstvu, to jest da im pokaže u čemu trebaju pronaći pravo bogatstvo, što ćemo sada vidjeti.

Uistinu, traženja bogatstva se može pokazati i objasniti slikom služenja, to jest upravljanja ili gospodarenja. Naime, Isusov nauk pretpostavlja da u životu postoji lanac služenja. Točnije to može biti lanac dobrog ili lošeg služenja. Tako iz ovih prispodobama čitamo da postoje oni dobri sluge koji služe svoga gospodara i budno čekaju da se vrati živ i zdrav sa svadbe. Ako su budni i postojano služe svome gospodaru, oni vode brigu o cijelom imanju, a nadasve o njemu. Primjer za to je onaj dobro nadstojnik imanja koji dok čeka svoga gospodara kojemu služi, zna da služi i cijeloj kući i svim ukućanima kojima daje hranu u pravo vrijeme.