Uzvišenje svetog Križa

Na našu žalost, mi ljudi smo kratkovidna i slijepa bića, jer nam se dogode nesagledivi previdu. Tako ne vidimo ni one vrlo važne stvari u životu koje bi morale biti središte i smisao života, te ujedno i pokretačka snaga našeg djelovanja. A jedna od tih važnih stvari koja nam je trajno pred očima, a opet s druge strane skrivena jer joj ne posvećujemo dužnu pozornost, jest Gospodinova sveta ljubav. Kao primjer ljudske kratkovidnosti i sljepoće čitamo odnos Izraelaca prema Gospodinu u trenutku kad ih je izveo iz Egipta. Jer im je pred očima bilo egipatsko obilje, nisu primjećivali njega ni njegovu svetu skrb za njih, niti su znali vrednovati dar slobode i slobodnoga bogoštovlja. Bili su previše pragmatični da bi otvorili oči za ono što je mnogo važnije od same hrane, a to je kvaliteta duhovnog života. A kao što to biva inače, počevši već od Adama, tako se dogodilo i s Izraelcima: zbog svoje sljepoće su bili kažnjeni. Kao što je Adama ujela otrovnica koja je zatrovala njegov odnos s Bogom, tako se i Izraelce ujedale otrovnice koje su bile znak da su i oni zatrovali svoj odnos s njime.

Ali Bog koji ljubi čovjeka ne odustaje ni tada u svojoj ljubavi tražiti rješenje, to jest tražiti načina da zmiji otrovnici zgazi glavu. I kao što je izrekao obećanje u pradavna vremena, takvu je uputu dao i Mojsiju tražeći od njega da na stup stavi mjedenu zmiju koja je bila jamstvo izlječenja onima koje su ljutice ujedale. Ali u isto vrijeme i znak one konačne pobjede nad Zmijom koju je Bog od početaka najavljivao. To je bio znak konačne pobjede Božje ljubavi i posvemašnjeg spasenja čovjeka iz mreža zla u koje je upao. Mjedena zmija na stupu bila je znak pobjede Božje ljubavi koja je po križu pobijedila zlo i oslobodila čovjeka. Zato je se Sin Božji dao uzvisiti na križ da nam skrene pozornost na važnost Božje ljubavi i da nam posvjedoči da tko god promatra s ljubavlju i usvaja vrijednost njegova križa, dolazi do spasenja.