Marija Bogorodica

U Poslanici Hebrejima jedna misao o bratstvu među ljudima ovako glasi: „Dolikovalo je da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: Braći ću svojoj naviještati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.“ (Heb 2,10-12) Svetopisac je uistinu svjestan da su svi ljudi od Boga, no isto tako da im treba spasenje i spasitelj kojega je sam Bog poslao i po patnjama doveo do savršenstva da bude Početnik spasenja. No nakon toga, s pravom ih može zvati svojom braćom, te ističe da ih se ne stidi.

Rođeni za bratstvo

Stvarajući čovjeka i utiskujući u njega zakon rađanja i širenja ljudske vrste, Bog je ljudima bio izvor života. I koliko god se širili, ostajali su uvijek jedan ljudski rod koji ima dvostruko srodstvo: tjelesno i duhovne. Srodstvo po tijelu se zove i krvnim srodstvom, te je pretpostavljalo stanovite osjećaje i suosjećanje među onima koji su članovi istoga srodstva. Ništa manje nije trebalo biti i ono duhovno srodstvo. No grijehom stvari su se korjenito promijenile. Čovjek je pokidao veze koje su postojale, te je njegova krv postala zaraženom. Ta zaražena krv ili narušeni odnosi samo su se prenosili s koljena na koljeno. Konačna posljedica je da ljudi nisu više bili braća jer su primali život od istog pretka, već su prije svega primali smrt. Bili su rođeni za bratstvo, no njihovo bratstvo je bilo bratstvo u smrti, umjesto bratstvo u životu. Više im nije bio život jamstvo savršene jednakosti, već je to bila smrt. Jedino je ona jamčila ljudima da ima nešto u čemu su svi jednaki. Jedino u smrti vlada savršena jednakost i pred njome su bili svi isti. Premda Sveto pismo kaže da je Eva majka svima živima, pretvorila se u majku svima mrtvima, svima koji su bili određeni za smrt.