Marija Bogorodica
U Poslanici Hebrejima jedna misao o bratstvu među ljudima ovako glasi: „Dolikovalo je da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: Braći ću svojoj naviještati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.“ (Heb 2,10-12) Svetopisac je uistinu svjestan da su svi ljudi od Boga, no isto tako da im treba spasenje i spasitelj kojega je sam Bog poslao i po patnjama doveo do savršenstva da bude Početnik spasenja. No nakon toga, s pravom ih može zvati svojom braćom, te ističe da ih se ne stidi.
Rođeni za bratstvo
Stvarajući čovjeka i utiskujući u njega zakon rađanja i širenja ljudske vrste, Bog je ljudima bio izvor života. I koliko god se širili, ostajali su uvijek jedan ljudski rod koji ima dvostruko srodstvo: tjelesno i duhovne. Srodstvo po tijelu se zove i krvnim srodstvom, te je pretpostavljalo stanovite osjećaje i suosjećanje među onima koji su članovi istoga srodstva. Ništa manje nije trebalo biti i ono duhovno srodstvo. No grijehom stvari su se korjenito promijenile. Čovjek je pokidao veze koje su postojale, te je njegova krv postala zaraženom. Ta zaražena krv ili narušeni odnosi samo su se prenosili s koljena na koljeno. Konačna posljedica je da ljudi nisu više bili braća jer su primali život od istog pretka, već su prije svega primali smrt. Bili su rođeni za bratstvo, no njihovo bratstvo je bilo bratstvo u smrti, umjesto bratstvo u životu. Više im nije bio život jamstvo savršene jednakosti, već je to bila smrt. Jedino je ona jamčila ljudima da ima nešto u čemu su svi jednaki. Jedino u smrti vlada savršena jednakost i pred njome su bili svi isti. Premda Sveto pismo kaže da je Eva majka svima živima, pretvorila se u majku svima mrtvima, svima koji su bili određeni za smrt.
Rađanje koje rađa bratstvo
Zbog toga je trebalo roditi novo stvoriti novo bratstvo, a ono se moglo stvoriti novim rođenjem koje neće više biti rađanje za smrt, već rađanje za život. Zato je došao Sin Božji koji je izabrao roditi se od Djevice da bi mogao tako, počevši od njezina čistog krila, graditi novo bratstvo ljudskoga roda koje će biti čvrsto utemeljeno u Bogu. To čvrsto utemeljenje je bilo zajamčeno time što je on Božji Sin, to jest Očev Jedinorođenac, koji je odlučio postati utjelovljenim Prvorođencem tako što se nije stidio Djevičina krala. Time se nije stidio niti nazvati braćom one koji će prihvatiti ovaj Božji plan da stvore novo bratstvo ljudskoga roda, ne više utemeljeno samo na ljudskom dogovoru i tjelesnom srodstvu, već utemeljeno na Bogu i duhovnom srodstvu koje je Bog predvidio svojim planom i pripremao svojim Duhom. Doista, da ovo duhovno srodstvo ne bi ostalo apstrakcija i samo zamišljena i željena slika, trebalo je roditi onoga koji će sa svojom braćom dijeliti novu krv. Ovaj put to nije samo ljudska krv koju ljudski rod baštini od Adama i koja je doživjela tolika onečišćenja, već je riječ o pročišćenoj krvi koju je on pripremio snagom Duha Svetoga i pročistio svojom mukom i smrću, to jest svojom svetom krvlju. Upravo je Presveta Djevica bila unaprijed oslobođena svakoga grijeha da bi Sinu Božjemu mogla podariti čistu krv i naše tjelesnosti, a on je potom svojom krvlju stvorio novo bratstvo koje ima s njim bratsko zajedništvo u novoj krvi, i tjelesnoj i duhovnoj. Time je Isus, primivši čistu tjelesnost od Marije uistinu postao Prvorođenac među mnogom braćom, te ujedno Posvetitelj koji svoju braću posvećuje
Rodivši Sina Božjega Marija omogućuje da se iz njegova rođenja rode nova djeca Božja. Po njezinu služenju Bog udara temelje novoga bratstva oko kojega se Adam i Eva nisu previše htjeli truditi. Zato joj njezin Sin i daje s križa da bude majkom ljubljenog učenika, to jest time i sve ljubljene djece Božje. Kao Bogorodica ona je istinska Majka, a ne Eva, jer oni koji se rađaju po njezinu majčinskom služenju Sinu Božjemu, rađaju se za život, a ne za smrt. Po njoj je stoga novo bratstvo ljudskoga roda definirano milošću i snagom Sina Božjega koji pobjeđuje smrt i daje život vječni onima koji u njega vjeruju. Zahvaljujući i Marijinu služenju on je ponovno učinio to da su se ljudi vratili u puno zajedništvo, to jest da priznaju da su nastali od jednoga, ne samo od jednog čovjeka – Adama, već i od jednoga Boga koji je stvarni Otac čovječanstva.