14. nedjelja kroz godinu – A

Gospodin je takav da nas svojim naukom iznenađuje, jer nas poučava neobičnim stvarima koje mi ljudi u svojoj ljudskosti ne uočavamo. A riječ je o takvim stvarima koje bi prije svega trebale biti sasvim normalne i logične ljudima, a ne Bogu. Nažalost, mi ljudi tako izokrenuto shvaćamo svoj život da ne uočavamo koji bi trebao biti ispravan stav i ispravno ponašanje prema njemu, to jest prema nizu nosivih vrijednota koje su nezaobilazne u životu. A nekoliko stvari koje odmah paraju uši su sljedeće: Krist hvali malene i potiče ljude da budu maleni, svjedoči o Ocu nebeskome koji je mnoge stvari sakrio od mudrih i umnih, te poziva ljude da nose svoj jaram i budu krotki i ponizni srcem. Sve ovo što Gospodin očekuje i traži od svojih učenika, kosi se s ljudskim načinom razmišljanja koji je svojstven svima nama. Bježimo od poticaja da budemo maleni, jer vidimo da oko nas u društvu oni maleni prođu najgore jer su bespomoćni i nezaštićeni. Nadalje, ne prihvaćamo niti Boga koji nešto skriva, kad nam je redovito zacrtani cilj biti veliki i poznati, pogotovo ako je riječ o znanju. Ne vidimo ništa spornoga u razvijanju i traženju znanja i mudrosti, jer bi bilo i logično da, što više prikupimo znanja i mudrosti, postajemo sposobniji i korisniji i sebi i drugima. Naposljetku, neobično nam zvuči kada nas Gospodin poziva da nosimo jaram, a nama je u biti i naravi zacrtana žeđ i želja za slobodom, te potreba da se oslobodimo svakog jarma i nametnutih obveza.