Zabavno je bilo promatrati dječačića
kako se muči s Puzzle slagalicom,
ne uspijevajući dobro odgonetnuti
pojedina obojena polja i djeliće
na kutiji zadanog lika.
Kad mu je zbog neuspješnosti
već ponestalo strpljenja,
gotovo je htio odustati nemoćan
ljutito promatrajući razbacane komadiće.
U tom trenutku mu je neočekivano stigla pomoć.
Nad njega se brižno nadvio otac
izvlačeći odnekuda i stavljajući na stol
poster-sliku tražene veličine
uz pomoć koje se moglo odgonetnuti
gdje i kako postaviti djeliće slagalice.
Nakon toga su se dječje ručice
ponovno dale na posao,
ovaj put sa zadovoljstvom.
Ljudski život je poput takve slagalice,
a ljudi su djeca koja je ne znaju složiti
bez potrebnog Očeva zahvata,
premda često previde i zanemare,
prezru i odbace ponuđenu pomoć.
A Otac nam je kao predložak
ponudio sliku pravoga Čovjeka,
Svoga utjelovljenog Sina,
te samo „slažući“ prema njemu
djeliće života u razmrvljenom postojanju,
možemo potpuno složiti svoju slagalicu
i u vječnosti zauvijek biti njemu slični.