Kao krhka bića ljudi su
izloženi i stavljeni na
kušnju vlastite pogubne slabosti.
A svaki pogrešan korak
dodatno čovjeka slabi,
te tako pada u začarani krug u kojem dodatno slabi,
te se sve teže oslobađa.
Svaki grijeh i sebeljublje
je takav začarani krug
u kojem čovjek vidi samo sebe,
te se vrti oko svoga lika i potreba
kao mačka oko vlastitoga repa.
Ali s druge strane potrebno je
samo malo dobre volje i prave vjere
da se oslobodi začaranoga kruga
i uđe u krug kreposti i zajedništva
poput onoga koji postoji
u Bogu trojstvene ljubavi.
Jer ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga
također je krug, ali ne začarani.
Doista ljubav kojom se ljube
i koja je tkivo njihova života,
premda tvori savršeni krug,
ipak ne ostaje u sebi zatvorena,
nego se otvara svijetu i čovjeku,
stvorenima upravo iz ljubavi.
Izišli su iz svoga savršenog kruga,
a da ga nisu uništili ni dokinuli,
nego su i ljubljeno stvorenje
uveli u zajedništvo sebedarne ljubavi.
Zato je svaki čovjek pozvan
ući u ovaj čudesni čarobni krug,
krug trojstvene ljubavi,
a bježati od onog začaranog,
omeđenog krutom linijom
sebeljublja i samodostatnosti.