5. nedjelja kroz godinu – C
Evanđeoski odlomak iz Lukina evanđelja o kojem razmišljamo opisuje dobro poznati ulov ribe na početku Isusova javnog djelovanja u Galileji u gradu Kafarnaumu gdje je Isus krenuo okupljati svoje prve učenike. U središtu poroznosti ovog događaja su ribari iz dvije lađe koji su noć uzaludno proveli na moru mučeći se uloviti nešto ribe, a da im nije pošlo za rukom. Nakon naporne i neuspješne noći provedene na moru, morali su oprati svoje mreže i pripremiti ih za bacanje iduće večeri, sukladno logici ribarskog života. No Isus će vlasnika jedne od njih iznenaditi svojim zahtjevom da prekine ispiranje i da mu stavi lađu na raspolaganje za poučavanje i propovijed. Rečeno jezikom samog događaja, Isus je od Petra tražio da prestane pripremati i prati ribarske mreža, jer ga je on htio uhvatiti u mrežu svoga djelovanja među ljudima. A ribarske mreže kojima se bavio sveti Petar predstavljale su skrb za svakodnevni život i preživljavanje, dok su Isusove mreže predstavljale skrb za duhovni život i spasenje. Zato, dok je Isus htio Petra udaljiti od posvećenosti svakodnevnome, s druge strane ga je htio posvetiti uzvišenijim životom i aktivnošću koja se ticala spasenja.
Služeći se simboličnim jezikom, možemo reći da mreže kao takve predstavljaju uronjenost u određenu djelatnost koja osobu tako veže, pa čak u određenom smislu i okolnostima i sputava svojim nitima. Jednako tako kada nekoga uspijemo povući za sobom ili ga učiniti dionikom naše djelatnosti i aktivnosti, kažemo da smo ga uvukli u svoje mreže ili ga uhvatili svojim mrežama. Najčešće takav izraz ima negativan predznak i prizvuk, jer redovito u pozadini ‘hvatanja u mreže’ stoji ljudska potreba da hvatamo i prikupljamo pristaše ili pak da kao ljudi zavodimo druge za sobom. Promatrajući iz tog kuta, možemo reći da čovjek nastoji i Boga uvući u svoje mreže, u mreže svojih potreba i odnosa, u mreže svojih probitaka i spletki. To znači da od Boga ne vidi ništa više od vlastitog koristoljublja i od potrebe da se Bogom posluži za svoje dnevne potrebe i djelatnost. Mnogi zamišljaju i zazivaju isključivo takvoga Boga, kao nekog zemaljskog mesiju koji se bavi našim ljudskim poslovima. Gledano iz te perspektive Isus se nije dao zaplesti u ljudske mreže, a mogao je s Petrom osnovati dioničarsko društvo ili ribarsku zadrugu, već je čak Petra i njegove prijatelje oslobodio tih istih mreža. Mogli su bili razviti unosan posao s ribolovom, ali umjesto toga dogodilo se obrnuto: Petar i njegovi prijatelji su ostavili sve i pošli za Isusom.
No s druge pak strane vidimo da se sam Bog na neki način ipak dao zaplesti u naše mreže, pa čak i poslužiti našim ljudskim mrežama da ostvari svoj božanski naum. Primjer za to je naš Gospodin Isus koji je postao čovjekom, te je tako bio uhvaćen u mrežu naše ljudskosti, ali ne radi toga da iskuša što to znači biti čovjek, već da živeći kao čovjek spasi nas ljude. I premda ‘uhvaćen’ u mrežu ljudskosti, nije se dao uvući u ljudske spletke, niti da bi nas dublje uvlačio u slične mreže, već da nas oslobodi ljudskih spona osposobljavajući nas za božanske planove. Utjelovivši se poslužio se mrežom ljudskosti, ali ne zato da nas uvuče u mrže svojih probitaka i podređenosti, već da nas ljude oslobodi od sužanjstva u tim istim mrežama u koje smo zarobljeni i u koje se iz dana u dan sve više zaplićemo. Štoviše, došao je služiti nam u ljudskome tijelu i govoriti našim ljudskim jezikom o neizmjernim otajstvima Božjim. Upravo mrežom svoje snažne riječi se poslužio da i Petra odvoji od ribarskog zanimanja i pozove ga da ide ljude loviti. Jer još prije nego što je Isus napravio čudo ulova, dogodilo se ovo čudo u kojem je Petra uhvatio snagom svoje riječi da napravi zaokret u svome životu, što je jasno priznao: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Isus, dakle, dolazi ne da vara ljude i uvlači ih u nečasne djelatnosti, već da ih privuče božanskom mrežom koja oslobađa od svakoga robovanja.
I doista Isus, premda živeći u našem ljudskom tijelu, nije htio služiti nama ljudima na ljudski način u smislu da dopusti da ga iskoristimo za svoje ciljeve. Naprotiv, radije nas je pozivao da se otrgnemo iz mreža ovoga svijeta. On želi da svoju vjeru živimo ne kao ljudi koji Boga pokušavaju uhvatiti u svoje mreže, to jest mreže svojih potreba, već koji se daju uhvatiti njegovim mrežama koje su nama u Isusu postale primjer istinske izravne skrbi za nas ljude. Isus nam je pokazao da se našim ljudskim bićem može druge ljude loviti, jer on se služio svojom ljudskošću i propovijedanjem da bi ljudima otkrio otajstva kraljevstva i da bi im otvorio vrata neba. To je poticaj i nama da se u našem pristupu drugima služimo tom istom božanskom strategijom, to jest da slijedimo primjer njega kao Božjeg Sina koji je došao među nas i lovio nas ljudskim mrežama svoje ljudskosti i navještaja. Nije nas hvatao mrežama novca i slave, moći i bogatstva, već poniznosti i dobrote, istine i ljubavi, da i nas oduševi kao što je oduševio Petra, da ostavio sve i pođe za njim loviti ljude za spasenje i život vječni. Zato je na nama da se oslobodimo spona ljudskosti, a uhvatimo u mreže njegove božanske ljubavi koja nam omogućuje predan i zauzet život naviještanja i svjedočenja neprolaznog Božjeg kraljevstva.