Velika subota – vazmeno bdjenje
Večeras u ovom svetom vazmenom bdjenju dok nam još Božja riječ odjekuje u ušima, divimo se čudesnom događaju koji nas obasjava svojim sjajem i ispunja svojom snagom. Uistinu, divimo se Božjoj neizmjernoj ljubavi i beskrajnom milosrđu. Divimo se Bogu živomu koji nas ne prestaje iznenađivati svojim životom i milošću, svojom dobrotom i božanskom moći. Doista, dok smo slušali izviještaj o stvaranju svijet i onaj o izlasku izraelskog naroda iz Egipta, imali smo prigodu razmatrati o njegovim divnim čudesima. On je na čudesan način izišao iz sebe i u preobilnoj svojoj ljubavi stvorio svijet kojem se i sam divio kako je dobar, što nam svetopisac ostavi zapisano svakog pojedinog dana stvaranja: I vidje Bog da je dobro. Kao da se i sam divio tome kako se njegova dobrota čudesno prelila na ovaj vidljivi svijet koji je svjedočanstvo i slika njegove dobrote i kreativnosti. Nevjerojatno je čudo da je učinio da ono što nije, bude; da je pustoš i prazninu ispunio smislom postojanja, da je tamu ispunio svjetlom života. Ništa manje čudo se nije dogodila kad je odlučio proslaviti se i u našim ljudskim povijesnim događanjima, pokazujući da u njegovim očima ne igra nikakvu ulogu ljudska moć i sila. Svojim čudesima i zahvatima u ljudsku povijest htio je obznaniti svoje gospodstvo nad ljudima, da svi upoznaju da je on Gospodin. Htio se proslaviti, ali ne da pokaže samo svoju nadmoć nad ljudima, već da im očituje svoju slavu, te ih njome oduševi da se otvore njegovu božanskom planu i prisutnosti u svijetu.
Zato je njegovo djelovanje prepuno iznenađenja. I kad bi se moglo pomisliti da je prestalo, on uvijek nastavlja iznenađivati. I kad bi ga se moglo jednostrano tumačiti u ljudskoj povijesti kao pristranoga Boga koji vodi brigu samo o jednom narodu ili o jednom vidu života, on uvijek iznova iznenađuje otkrivajući svoje zadivljujuće planove. Tako je bilo kada je u noći nepostojanja stvorio svjetlo, kao i onda kada je u noći ropstva bio svjetlo svome narodu na putu izlaska. Jednako je čudesan bio kada je u tami bezboštva koje je obavijalo narode, on se odlučio pokazati svoju dobrotu i pozvati sve narode da ga spoznaju kao Gospodina i Boga koji nijedno biće ne želi ostaviti gladnim i žednim njegove božanske ljubavi i dobrote.
A još najveće čudo kojim nas je Bog iznenadio, čudo je uskrsnuća njegova Sina i pobjede nad grijehom i smrću. To je događaj koji potresao nebo i zemlju, koji je protresao savjesti svih ljudi. To je događaj koji nitko nije očekivao, jer se u povijesti nikada nije dogodio. To je događaj kojim je Gospodin iznenadio žene koje su išle na grob pomazati njegovo tijelo, kao i sve one kojima su one navijestile da je uskrsnuo od mrtvih kako je rekao. Njegovim uskrsnućem Bog je iznenadio čovječanstvo jer je pokazao da tama ne može ugušiti svjetla, da smrt ne može ubiti život, da raspadljivost nije jača od neraspadljivosti, da nepravda ne može pobijediti pravdu, da bezbožnost ne može nadvladati istinsko štovanje Boga, da bezakonje ne može dokinutu Božje milosrđe, da grijeh ne može dovesti u pitanje Božju milost, da mržnja nije jača od opraštanja. I ma što nam govorilo naše ljudsko iskustvo, svemogući Bog noćas dokazuje da je njegova ljubav kadra iznenaditi nas preko svake mjere koja nadilazi ograničeno i nestalno iskustvo.
A ono što je još najčudesnije i što je najveće iznenađenje ovog događaje je da se taj isti događaj tiče i nas ljudi, ne kao promatrača, već kao njegovih dionika. Uskrsnuće se utiskuje u nas i postaje nezaobilazni dio našega bića i sastavni dio života. Žene i učenici, naime, nisu samo svjedočile o njegovu uskrsnuću, nego su svjedočili i o svome preporođenju u svjetlu i snazi njegova uskrsnuća. Zato će sveti Pavao kasnije posvjedočiti o ovom iskustvu prve kršćanske zajednice pišući Rimljanima: Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Pisao je to pun udivljenja za Božje čudo izvedeno po Kristovom uskrsnuću, a koje se ostvaruje i na svakome od nas koji smo krštenjem zajedno s njime ukopani u smrt, da bismo i sami hodili u novosti života kao što je i Krist okusio tu novost nakon što je slavom Očevom bio uskrišen od mrtvih.
Dopustimo stoga da Bog večeras iznenadi svakoga od nas ovim nevjerojatnim događajem koji se ima utkati u naše biće i preobraziti ga, da bismo po pobjedi našega Gospodina nad smrću slavili u svoju pobjedu nad tim starim neprijateljem. Neka nas večeras iznenadi dar spasenja i svih Božjih čudesnih djela koja sjaje u ovoj svetoj noći kao jamstva i znaci njegove ljubavi. Podignimo svoj pogled k Uskrslom Kristu i neka naša duša kliče od radosti za divno i neizrecivo čudo uskrsnuća po kojem je ustao od mrtvih, nego i po čudu da je i nas mrtvace sa sobom oživio i uzvisio u nebesa u svojoj slavi. Njemu našem Gospodinu i uskrslom pobjedniku neka je svaka čast i slava ovdje na zemlji i u nebesima, u vremenu, a nadasve u vječnosti, gdje ćemo ga hvaliti i slaviti po sve vijeke vijekova. Amen