17. nedjelja kroz godinu – A
Gospodin priča prispodobu koju smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku da svojim učenicima predoči kraljevstvo nebesko. Budući da je on ostvario kraljevstvo nebesko na zemlji, ove prispodobe trebaju se čitati i tumačiti iz perspektive njegova znanja i izgradnje kraljevstva. Bog je onaj koji izgrađuje i stvara kraljevstvo na zemlji, što znači da ove prispodobe govore o njemu i njegovu djelovanju, u kojem treba prepoznati njegovo zalaganje i trud oko izgradnje istoga. Kraljevstvo je nebesko kao jedna skrivena stvarnost ili skrivena dragocjenost koju je Bog utisnuo u zemlju, samo što treba znati tragati i imati oko za ljepotu i vrijednost koju je Bog odredio za sve stvarnosti oko nas, pa i sam naš život.
Uistinu, samo je Bog na pravi način prepoznao vrijednost zemaljskoga i u njemu skrivene dragocjene bisere ili velika blaga. On nas uči kako i sami trebamo u ovom zemaljskom tražiti nebesko i otkrivati ga kao blago i biser. Najčešće preko njega gazimo i ne znamo što imamo u dubinama zemlje, to jest, trgujemo i prodajemo a da nismo svjesni što prodajemo, čime pravimo rasprodaju. Zato u čovjeku koji pronađe blago na njivi ili u trgovcu koji traga za lijepim biserima valja vidjeti samog Gospodina koji istinski zna što je blago i što je dragocjeni biser. Možemo slobodno reći da je to blago i dragocjeni biser skriveno ljudskim očima, ali Bog ga zna pronaći i vrednovati. Na njivi zemaljskog života to blago ili lijepi biser je samo čovještvo, koje ima neizmjernu vrijednost, a da čovjek to ne zna, pa vrijednost pripisuje drugim stvarima umjesto svojoj ljudskosti, koja je temelj svega. Mnogim ljudima je zato vrijednost samoga života skrivena stvarnost, pa su u potrazi za mnogim drugim ostvarenjima i stvarima koje vrednuju kao dragocjene, a da one to nisu.
Sam Bog je prepoznao skriveni dragulj u srcu zemaljskoga, a to je čudesna ljudskost preko koje često čovjek prolazi, a da ni ne primjećuje što ima. Bog je prepoznao i prepoznaje njegovu neizmjernu vrijednost, pa je sve učinio da ga stekne, to jest da ga otkupi predragocjenom krvlju svoga Sina. Bog je sve žrtvovao da dođe u posjed skrivenoga blaga i dragocjenog bisera. On je dao ono najdragocjenije, a to je život svoga Sina, njegovu dragocjenu krv, da spasi čovjeka. Time je pokazao da je prepoznao njegovu vrijednost te da ga je otkupio za sebe i za spasenje, što je pokazatelj njegove dobrote i zauzetosti. Uložio je napor i sve što je imao kao svoje da dođe do ovoga blaga i da mu vrati dostojanstvo. Jer sigurno je da je tom blagu, time što ga je kupio, kao i dragocjenom biseru, vratio iskonsku vrijednost i svakome ponosno pokazao što je stekao. Jer skriveno blago i zabačeni biser ne vrijede previše dok ih se ne predstavi i ne pokaže drugima.
Polazeći od ove činjenice o Bogu, poznavatelju istina kraljevstva nebeskoga, Isus poziva i svoje učenike da budu upućeni u njegova otajstva. Također, prema kriterijima koje nam je on ponudio, trebali bismo prepoznavati ono što je istinski vrijedno. A to je rijetkost u današnjem svijetu, gdje čovjek prepoznaje prave vrijednosti. Zaveden je onim prividnim i površnim sadržajima koji mu se nude, pa najčešće u ime toga zanemaruje svoju nutrinu, svoje duhovne vrijednosti i zajedništvo s Gospodinom. Ne otkriva ni sam kako je lijepo i uzvišeno biti čovjek te koliko je bitno njegovati istinske ljudske vrijednosti. Zanosi se nekim čudnim idealima, a ne vidi da je dobrobit duše najveći ideal koji treba ostvariti i od kojeg živjeti.
Pozvani smo biti upućeni u kraljevstvo nebesko, to jest boriti se da i drugima pokažemo gdje se ono točno nalazi i kako ga se najlakše može pronaći. A kraljevstvo Božje je u nama, napose otkako se Božji Sin utjelovio da nam utjelovljenjem otkrije vrijednost ljudskosti. Po njemu shvaćamo da smo mi Božje blago te da on traži nas i naše spasenje. On nas smatra dragocjenošću, ali, na žalost, mi je potom rušimo i dovodimo u pitanje. Dok nam on ukazuje da snaga i budućnost društva leže u snazi ljudskosti i kreposti, mi uporno mislimo da su izvanjsko bogatstvo i novac pravi temelji boljitka i sigurnosti.
U tom duhu Isus od nas očekuje da budemo upućeni u kraljevstvo nebesko i da se usredotočimo na one vrijednosti koje i Bog smatra vrijednima. To su ljepota naše duše i snaga kreposti koja privlači i njega do mjere da ih cijeni i blagoslivlja, da ih ponosno želi čuvati u svojoj riznici kako bi obogatila sve one koji su sposobni diviti im se. Učinimo stoga sve da dobro razumijemo ove Isusove riječi i trudimo se biti Božje blago i biser na zemlji, te tako pokazati ljepotu njegova kraljevstva u našem srcu, koje će onda za sve vijeke blistati u njegovu vječnom kraljevstvu u nebesima.