7. vazmena nedjelja – B
Ovih vazmenih nedjelja čitamo odlomke iz Ivanova Evanđelja u kojima sveti Ivan prenosi Gospodinovu pouku o najvažnijim sadržajima kojima je htio poučiti svoje učenike. Tako smo čuli poticaje na vjernost, ljubav i prijateljstvo, ali sve u duhu prihvaćanja njegove pastirske uloge koju vrši svojim slavnim uskrsnućem. U današnjem pak odlomku Isus više ne govori o nekim novim sadržajima koje bi im trebao predati, nego prije svega je svjestan da ih treba potaknuti da čuvaju ono što im je već dao, jer u biti im je dao sve što je trebao i mogao dati. Zato im je i rekao da im je predao sve što je čuo od Oca svojega, ne propuštajući ništa od onog što im je trebalo za spasenje i djelovanje. Jednako kao što u današnjem Evanđelju govori Ocu da im je predao njegovu riječ: „Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.“
No, osim što im je predao sve što je trebao predati da ih osposobi za služenje, Gospodin je znao da ih treba upozoriti da čuvaju sve što su primili. I ne samo to, već je znao da treba za njih moliti Oca da ih on čuva da ne izgube to što im je bilo predano. U tom smislu se razumiju njegove riječi: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi,“ ili pak: „Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ Osim molitve Ocu da ih sačuva u svome imenu, Isus također podsjeća da ih je on čuvao i štitio dok je bio s njima, no sada je došlo vrijeme da ih čuva Otac. Ne radi se o tome da je on digao ruke od njih, već da ih više neće čuvati na način na koji ih je čuvao dok je bio s njima kao utjelovljeni Božji Sin. Sada kada im je sve predao, želi da Otac u njima učvrsti sve čemu ih je on poučio, to jest da ih učvrsti u svome imenu. Konkretnije rečeno, bilo ih je potrebno učvrstiti u vjeri, ufanju i ljubavi, krepostima kojima se ostvaruje cjelovit odnos s Gospodinom. Jer od tog trenutka će živjeti bez njegove tjelesne prisutnosti, pa im je potreban drugi način ostvarivanja prisutnosti i zajedništva s njime. A taj drugi način prisutnosti je otajstvena prisutnost u snazi Duha Svetoga koja će biti jednako učinkovita kao i njegova tjelesna prisutnost.
Stoga se i danas može reći da je nasušna potreba kršćana da budu zaštićeni od mržnje svijeta koji ne trpi one koji istinski vjeruju u Boga i klanjaju mu se u jednostavnosti i čistoći srca. Svijet ne podnosi one koji potpuno pripadaju Bogu, jer ih doživljava kao svoje mrzitelje, pa ih stoga nepravedno mrzi, premda oni nisu mrzitelji svijet time što ljube Boga. Naprotiv, time što ljube Boga, najveći su ljubitelji svijeta jer se bore za njegovo spasenje. Zato Isus ne traži od Oca da ih uzme sa svijeta, što bi bila realna alternativa, već prije svega da ih zaštiti od Zloga koji raspiruje mržnju svijeta protiv njih. To je jasno i iz odlomka iz Ivanove Prve poslanice u kojem ljubljeni učenik poziva na bezuvjetnu međusobnu ljubav, jer samo ljubav može preoblikovati svijet. Upravo to je zaštita o kojoj govori Gospodin, jer nas Otac ne štiti nekim posebnim svemirskim štitom od mržnje svijeta i od Zloga, već nas štiti štitom svoje ljubavi koja za nas postaje mjera življenja i djelovanja. Tko istinski ljubi, zaštićen je Božjom snagom, jer Bog je ljubav i ljubav je od Boga i njegov dar.
No isto tako, nije dostatno samo primiti Božju ljubav, to jest zamisliti je ne kao Božju zaštitu, jer se ne može biti zaštićen samo na pasivan način. Ljubav nas štiti onda kad primamo Božju ljubav i kada je uzvraćamo ljubeći njega i svoju braću, jer se tek tada ona aktivira kao štit i ispunjenje srca koje nas štiti od svake mržnje svijeta i od navale Zloga. Pogotovo što je i nama Gospodin ostavio poslanje u svijetu, a ne izvan svijeta, kako sam reče: „Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.“ A poslanje spasenja svijeta ne možemo vršiti mrzeći svijet i boreći se protiv svijeta s gorčinom u srcu, već jedino ljubeći najprije i potpuno Gospodina koji nas potom ispunja svojom ljubavlju da i sami možemo ljubiti njegovom, a ne svojom ljubavlju. U tom duhu i danas kršćani trebaju aktivno svjedočiti i naviještati Božju ljubav dajući sami sebe za spasenja svijeta, a ne progoneći svijet, ljubeći a ne mrzeći svijet, jer im je to najbolja zaštita. A tko je pun Božje ljubavi, ne razmišlja o drugome nego da ljubi i da druge obasjava svjetlom njegove istine i zagrijava žarom ljubavi.
Za sve to nam je potrebna snaga Duha Svetoga, jer to poslanje ne možemo ispuniti svojim silama. Zato je ovo preduhovsko vrijeme potrebno iskoristiti za iskrenu molitvu i ozbiljnu pripravu otvarajući svoje duh i srce ljubavi i snazi Duha Svetoga kojega nam Isus daje i šalje da nas njime zaštiti. A on kao Duh Branitelj to i čini kada nas svojom ljubavlju pretvara u ljubitelje Božje i svoje braće. Neka nas njegova prisutnost posvećuje po snazi Kristova uskrsnog dara koji sama sebe posveti za nas, a mi odgovarajmo na poticaje ljubavi njegova Duha, te ljubimo svijet dok smo u svijetu, da bi nas Gospodin jednom primio u nebeska prostranstva njegove beskrajne ljubavi.