3. nedjelja kroz godinu – B
Poštivanje vremena i zadanih rokova značajan je čimbenik učinkovitosti pojedinca u današnjem svijetu i vremenu u kojem živimo. Sve što činimo zadano je rokovima unutar kojih trebamo završiti određeni posao, te znamo dobro koliko je naporno kad moramo voditi rat s vremenom, jer neispunjavanje obveza u roku može biti pogubno i kobno. Nerijetko smo i sami krivi, jer dok imamo vremena, ponašamo se opušteno i tratimo ga na nebitno, ne radeći ništa ili vrlo malo, da bismo, kad nas pritisnu rokovi, u posljednji čas požurivali i preko mjere se naprezali samo da izbjegnemo probleme i kazne koje bi uslijedile za neurađeni posao. Uslijed toga, kad vidimo da nam ne ostaje previše vremena, skloni smo površnosti, zbog čega često loše napravimo posao, u želji da zadovoljimo izvanjsku formu, nadajući se da se ne će odmah ili čak nikako otkriti koliko smo loše odradili zadani posao. Do čega može dovesti brzopletost i nedostatak vremena uslijed rokova koji neumoljivo pritišću, najbolje znaju oni koji su u zadanom roku morali vraćati kredite bankama ili posuđene svote novca zelenašima, koji su morali u određenom roku priskrbiti novac za liječenje. U takvim situacijama ulažu se sve sile, traže se načini i sredstva, traže se veze i prijateljska pomoć da se ispuni zadana obveza i ispoštuje rok. A kad se ne uspije niti to, događa se da pojedince brzopletost i očaj odvedu čak dotle da se posluže i neprimjerenim i nedopuštenim sredstvima, bilo da otuđuju tuđu imovinu, bilo da sebi čine zlo.
Pitamo se, na temelju današnjeg Evanđelja, je li se isto dogodilo i Gospodinu? Je li i on shvatio, nakon uhićenja Ivana Krstitelja, da mu je ostalo još malo vremena da učini što je planirao? Je li zbog toga govorio kako se ispunilo vrijeme? Što je uopće trebalo značiti da se ispunilo vrijeme? Je li onda zbog nedostatka vremena bio brzoplet, te, vidjevši da mu ga je ostalo tek malo, odlučio potražiti pomoć, a u nemogućnosti da prikupi stručne i osposobljene suradnike, odlučio pozvati s brda s dola, prve na koje je naišao, točnije neuke ribare? Je li Isus odlučio pozvati učenike, jer mu je vrijeme bilo kratko, te mu je trebala njihova pomoć za posao koji zbog pritiska vremena više nije uspijevao sam izvršiti? Je li i on bio podložan trci vremena koje ga je sililo da žurno privodi kraju svoje obveze i izvršava zadaće?
Međutim, u svemu tome Isusa ne možemo usporediti s nama ljudima. On je gospodar vremena koje ima na raspolaganju i vrijeme kao takvo ga ne može tjerati na djelovanje. Kad kaže „približilo se vrijeme“, ne znači da vrijeme tjera njega, nego da je on odlučio „pogurati“ tijek događanja i tijek vremena onom vječnom cilju koji je njemu bio dobro poznat. Njega vrijeme nije zateklo nespremnim, nego, naprotiv, vrlo spremnim, te nije vukao brzoplete poteze niti je odluke donosio nepromišljeno. Njegovo djelovanje je bilo jedinstveno i neponovljivo, te je za svaki svoj čin birao pravi trenutak, iz čega je razvidno da nije dopuštao da vrijeme gospodari njegovim odlukama, nego da sam bude gospodar i upravitelj, i svoga vremena i svojih odluka. Štoviše, svojom božanskom odlukom upravljao je vremenom.
To što nam se iz evanđeoskog opisa čini da Isus bira suradnike gotovo kao slučajne prolaznike ili kao da se sve događa usput, moglo bi nas navesti na krivi trag. Mogli bismo pomisliti da mu nedostaje kriterij izbora, te da ga na neki način vrijeme što izmiče pritiska i požuruje na djelovanje. Međutim, to je samo privid, jer prilikom izbora učenika Isus ne izabire brzopleto, pritisnut obzirom, žurbom i vremenom. Ne izabire prve na koje je naišao, nego izabire po vrlo određenim kriterijima, dobro poznajući što je u čovjeku. Kao jezgru oko koje je okupio zbor apostola, a potom i druge učenike, izabire najprije četvoricu ribara, Andriju i Petra, Ivana i Jakova, ljude koji su se već prije zanimali za dolazak kraljevstva u školi Ivana Krstitelja, te su na neki način i do neke mjere bili pripravni čuti i njegov poziv, te postati vrijedni djelatnici njegova kraljevstva, to jest ribari ljudi. Drugo što razaznajemo iz ovog teksta je da se radi o ljudima koji u znoju lica svoga rade i kruh svoj jedu, što je opet dobra preporuka iskusnih, čestitih ljudi, sposobnih zasukati rukave radeći nesebično.
Stoga, kad kaže da se ispunilo vrijeme, onda to ima dvostruko značenje. Kao prvo time želi reći da je došao njegov čas, vrijeme da on započne svoje javno djelovanje ispunjavajući time svoje poslanje, ali ne pritisnut silom vremena, nago slobodnom odlukom da se preda za spas čovjeka. Drugo značenje ove rečenice se odnosi na one koji ga slušaju: ispunilo se vrijeme za njih da porade na svom spasenju. S time da njih ovog puta tjera vrijeme, tjera ih rok da rade na svom spasenju. Ne mogu i ne smiju više odgađati svoj pristup spasenju. Vremena je malo onima koji odgađaju, jer, ako se ne trgnu, ne će doživjeti važnost Božje prisutnosti u svome životu.
To je poziv i svima nama koji u vremenu imamo vremena za sve osim za vječnost, da se trgnemo i da shvatimo kako ne smijemo gubiti vrijeme na sporedne stvari, jer bi nam se moglo dogoditi da nam ne ostane dovoljno vremena za vječnost i spasenje, što bi onda bila prava nesreća. Krajnje je vrijeme da sve vrijeme koje imamo na raspolaganju uložimo u vlastitu izgradnju, a potom, vjerujući u evanđelje, u ugradnju u kraljevstvo Božje. Zato je vrijeme da, poput apostola, ne odgađamo odgovoriti na Kristov poziv, već da ostavimo sve i pođemo za njim, prateći ga u njegovu djelovanju i poučavanju, da bismo i sami postali sposobni naviještati kraljevstvo Božje koje je došlo među nas po njemu, uvodeći nas u otajstvo života vječnoga. Amen.
