Mnoštvo ljudi se slijevalo
u raskošnu koncertnu dvoranu
kako bi čulo svjetski poznatog tenora
i uživalo u iznimnom koncertu
prepušteni ljepoti njegova glasa.
Ali treba također reći
da je i publika izvrsno reagirala.
Kao pravi glazbeni znalci
i ‘sladokusci’ dobroga glasa
i uzvišenih opernih arija
svi prisutni su bez daha
vrlo pozorno slušali,
opijeni opojnim glasom
koji ih je dizao u nebeske visine.
Misao odluta spontano
na stanje u društvu
koje najčešće ne pozna odnos
kakav vlada na koncertu.
U javnosti se ne sluša
glas onih koji imaju što reći,
kao što publika na koncertu
sluša omiljenog pjevača.
U društvu se snaga glasa
mjeri kriterijem mase
i logikom bukača.
Istini za volju,
bukači mogu biti glasniji
od vrsnog pjevača,
ali ne i otpjevati
skladnu ariju života
od koje duša živi.