2. nedjelja kroz godinu – B
U današnjem evanđeoskom odlomku Ivan i Andrija svjedoče svojim ponašanjem kako je židovstvo onoga vremena razmišljalo o Mesijinu dolasku, kako ga je iščekivalo i tražilo. Dovoljan je bio jedan mig Ivana Krstitelja pa da na to reagiraju pozitivno odlazeći za Isusom. Vjerojatno je to bio i razlog da su se i okupljali oko Ivana, te da su ga slijedili i slušali kao učenici, jer su uz njega gajili mesijanske ideje. Krstitelj je za njih bio čestit, iskren i duboko religiozan čovjek za kojeg su možda u prvi mah pomislili, kao i mnogi njihovi sunarodnjaci, da je Mesija. No kako je on za sebe izričito tvrdio da nije, oni su ipak ostali uz njega vjerojatno očekujući kako će ih uputit u otajstvo Mesije. Jer židovstvo je onoga vremena gajilo iskrene i žarke nade u Mesijin dolazak, te ih je Ivan, kao Božji čovjek, mogao mnogočemu poučiti upućujući ih i potičući odlučnim riječima da se obrate i priprave put Gospodinu.
I kad je vidio Isusa kako prolazi, znao je da se ispunilo vrijeme i sve ono o čemu je on govorio, te je stoga svojim učenicima pokazao njega koji je bio smisao i njegova poslanja. No isto tako, vrlo dobro je znao da biti Mesija nije ljudsko poslanja. Štoviše, ako je bio svjestan da je preteča, te da ima nebeski poziv, da ga je Bog podigao da bude glas koji viče u pustinji, tim više je znao koliko je Mesija uzvišeniji, što je postojano naglašavao svima. Razumjeti Mesijino poslanje može samo onaj tko se trudi i tko ponire u Božje dubine, jer je Mesijino poslanje istinsko otajstvo koje treba vjerom razumijevati, a ne samo očekivati da se očituje na ljudski način.
Stoga u trenutku kad im ukazuje na Isusa veleći: Evo Jaganjca Božjega, oni bez razmišljanja idu za njim. Ivan je možda i ne poznajući dubinu Mesijina otajstva ipak u dnu duše znao da je to žrtveno otajstvo onoga koji će svojom krvlju osloboditi Izraela. Zato ove riječi ukazuju na bit Isusova mesijanskog poslanja, koje nije društveno-političko, već spasenjsko. Na te Ivanove riječi dvojica učenika polaze za Isusom želeći ga podrobnije upoznati. Ne znamo što su oni točno razumjeli kad je Ivan rekao: Evo Jaganjca Božjega, ali sigurno su osjetili da taj čovjek na kojeg je Ivan ukazao ima u sebi nešto posebno, da je učitelj koji ih je također mogao nečemu poučiti.
Nakon što su proboravili s njime jedan dan, oduševljeni se vraćaju. Shvatili su da Isus nije običan učitelj, već da je on Mesija kojeg su iščekivali i čiji je dolazak pripravljao Ivan. Upitati se je li ishitrena Andrijina oduševljena izjava: Našli smo Mesiju!, kojom bratu Šimunu nosi veliku novost. Je li Andrija mogao samo za jednu noć spoznati ovako veliku stvar? Je li imao dovoljno razloga povjeravati sve što je Isus rekao, a ne ostavljajući vremena niti provjeriti? I premda je u sebi točna, ipak valja zaključiti kako je, kao plod oduševljenja, dijelom ishitrena. Isus je doista bio Mesija, te se pokazalo kako su njih dvojica imali dobar predosjećaj kad su pošli za njim, te su tijekom noći provedene kod Isusa znali da onaj izraz Jaganjac Božji trebaju zamijeniti riječju Mesija. Ali Andrijina je izjava dijelom ishitrena, jer su o Mesiji mnogo toga još trebali naučiti. I dok su ovom zgodom naučili da uzvišeni izraz Jaganjac Božji koji Ivan koristi za Isusa trebaju protumačiti kao Mesija, kasnije će morati naučiti, u Isusovoj školi, da njihovo poimanje Mesije ne može biti točno dok ne shvate u potpunosti da je on Jaganjac Božji. I kao što su iz Ivanovih riječi „evo Jaganjca Božjeg“ mogli razaznati Mesiju, tako će kasnije iz Mesijina djelovanja i naučavanja poći obrnutim putem zaključivanja, dok po muci, smrti i uskrsnuću ne shvate da taj naslov skriva otajstvo Mesijina poslanja. Dok su bili s Ivanom u trenutku kad je blizu prolazio Isus, nosili su u srcu određeni predosjećaj, a nakon boravka s Isusom, njihov se predosjećaj pokazao točnim. Dok su u početku samo predosjećali da je tim riječima Ivan htio izraziti nešto veliko, nešto što su oni u sebi nosili i postojano tražili, nakon razgovora s Isusom bilo im je jasno da su našli.
Pa ipak njihova spoznaja o Isusu bila je ishitrena i nedovoljna, jer još nisu razumijevali dubinu značenja izraza Jaganjac Božji, te im je time izmicalo pravo otajstvo Mesije, koji nije bio samo jedan uzvišeni učitelj religioznosti, nego mnogo više od toga. Ostalo im je razumjeti da biti Mesija ne znači drugo nego biti Jaganjac, iz čega postaje razvidno kako je biti Mesija značilo umrijeti za spas svijeta. Za tu školu trebat će im tri godine pouke i jedna velika životna škola, škola umiranja i smrti. Bit će neophodna Mesijina smrt na križu da im prodre u svijest što je Ivan nagovijestio od samog početka izjavom o Jaganjcu Božjem.
Neka nama barem škola ove dvojice učenika, koji u Isusu prepoznaju Mesiju još prije nego je počeo javno djelovati, bude poticaj da ga i mi intenzivno tražimo i sve bolje spoznajemo njegovo otajstvo kao Jaganjca koji je oduzeo i naše grijehe, da bi nam podario vječni život. Amen.
