Ljudi su poput građevinskih radnika
kojima je dužnost izgraditi zdanje budućnosti,
oko čega se trude vrlo zdušno iz godine u godinu.
Ali nezaustavljiva vremenitost
je tako okrutno neumoljiva
da svako ljudsko nastojanje mrvi
u sipki pijesak bez čvrstoće i stalnosti
što se rasipa po gradilištu života.
Pa i ne znam koliko dugo miješali takvu masu,
nikad od nje ne će dobiti vezivu betonsku mješavinu,
kao što ni čovjek slažući zrnca vremena
ne će kao zbroj dobiti vječnost.
I kao što je neophodno dodati cementa i vode,
da bi se napravila betonska smjesa,
tako je čovjeku neophodno dopustiti
da vječnost prožme njegovu vremenitost
natapajući je božanskom ljubavlju,
da bi od zrnaca vremenitog života
izgradio čvrsto neprolazno zdanje.
