 Premda uspravna i vitka,stajala je tužno i smeteno jedna svijeća voštanica u mračnom kutu sobe koji joj nije ulijevao nadu. Upravila je nit života dužinom cijelog svoga bića, s dna do vrha, put neba čeznući za slobodom, ali je i dalje ostajalazarobljena oštrim čavlom koji ju je, probadajući joj tkivo, držao prikovanu za masivni metalni svijećnjak. Tek kad je nevidljiva Rukanečujno plamenom zapalila njezin stijenj, veselo je zaplamsala i trgnula se iz svoje ukrućenosti rastapajući se od topline koja ju je obuzimala i raspršujući tmine koje su je do tada obavijale. I dok su neupućeni, prolazeći pored nje, govorili kako nestaje, ona je jednostavno znala da nije tako, već da živi drugim životom. Zahvaljujući plamenu koji ju je zapalio, oslobađala se svoga ropstva, uzdižući se put neba u novo postojanje. |