U povijesti ljudskoga roda
postojala su različita poimanja
ljudskoga podrijetla i dostojanstva.
Tako su se pravile podjele
i stvarali mitovi o rasama
čiste ili plave, plemenite krvi,
superiornijim od drugih ljudi.
Ujedno je to pretpostavljalo
prijezir prema onima čija krv
nije dovoljno ‘plava’ ili ‘čista’,
to jest pak prema pripadnicima
druge rase i boje kože
ili neke parazitske nacije,
te su se tijekom povijesti
činili strašni zločini
u ime takvih ideologija.
Doista su čudni kriteriji
po kojima ljudi ispituju
čistoću krvi u krvotoku
i boju krvnih zrnaca.
A koliko su doista plemeniti
pokazaše njihova krvava nedjela,
dok krv nevinih vapi k nebu,
poput krvi Abela pravednika.
Jer zaboraviše običnu istinu:
nema nijednog čovjeka ni rase
čiste i neokaljane krvi,
jer je grijeh njezino onečišćenje.
Samo oni koji krv svoju čiste
prečistom krvlju Sina Božjega
mogu za se ustvrditi
da su čist naraštaj i čista rasa.
A koliko su plemenite krvi
pokazuju poput svoga Učitelja
ne prolijevanjem tuđe krvi,
nego darujući svoju krv
za spasenje svih ljudi,
pa i onih koji ruke okaljaše
u nevinoj krvi svoje braće.