28. nedjelja kroz godinu – A
Kad čovjek ima razloga za radost i slavlje, kao što je to na primjer svadba ili drugi značajni trenutci, onda to nastoji živjeti ne sam, udaljeno i odvojeno od drugih, nego u zajedništvu i radosti s prijateljima i krugom ljudi koji mu nešto znače i do kojih mu je stalo. Takvu potrebu ne mogu ugušiti niti današnja megalomansko-malograđanska slavljenja kad oko sebe okupljamo, ne prijatelje koji su sposobni biti dionici naše radosti, nego pozivamo uzvanike samo s ciljem da nadmašimo brojem i veličinom nečije tuđe slavlje; ili eventualno pozivamo samo one koje moramo iz obzira ili protokola; ili pak one od kojih očekujemo neki interes koji bi nam on mogao iskazati u danom trenutku kad shvati kako smo ga počastili pozivom. A dogodi se da upravo stoga među uzvanicima bude hrpa razvratnika kojima je samo do zabave, do provoda jedne lude noći, a ne do istinske radosti.
Radost međutim treba dijeliti s drugima na način da događaj koji slavimo bude prigoda da svoje uzvanike razveselimo natapajući ih svojom životnom radošću, zanosom i uvjerenjima, očekujući da dobar primjer i utjecaj i na njih pozitivno djeluje. Nama treba biti značajno što ima onih koji su sposobni dijeliti naše uspjehe i radosne trenutke kao da su njihovi, a njima treba nešto govoriti činjenica da netko misli na njih na način iskrenog i nesebičnog prijateljstva i podjele životnih radosti.
Kao što razmišljamo mi ljudi kad mislimo iskreno i dođemo do istine i ponašanja dostojna vrijednosti, tako prema nama razmišlja i sam Bog, koji nam je uostalom i usadio u biće potrebu radosti, te također razum i razbor da bježimo od lažnih radosti tražeći one prave i trajne. No upravo takav Bog, jer je njegov zahtjev pomalo i zahtjevan, nije uvijek shvaćan niti su njegove namjere prihvaćene. Čovjek se stoga odnosi prema njemu kao prema nekome tko je opasnih namjera ili kao prema nekome tko gnjavi ljude svojim zahtjevima. Isus pak dobro uočava kako ljudi imaju krivu predodžbu Boga: ne doživljavaju ga kao onoga koji ih poziva u goste, koji ih time hoće počastiti i obasuti bogatstvom svoga života, koji očekuje da sva njihova pozornost i životna usmjerenost bude okrenuta prema njemu, nego se bave svojim sitnim poslovima, ili bolje rečeno interesima i sitničarenjima. Zato Isus priča ovu prispodobu koja govori o tome kako kraljevi sluge odbijaju kraljev poziv na svadbu izgovarajući se radom na njivi, trgovinom ili čisto odbijaju doći na svadbu iz obijesti i netrpeljivosti prema samom kralju. U ovom slučaju kralj je sam Bog koji poziva ljude da budu dionici svadbe njegova Sina.
Međutim ovakvo ponašanje nije svojstveno samo Židovima prije dvije tisuće godina, kojima Isus priča ovu prispodobu da im ukaže na velike propuste pred Bogom, jer su pretpostavljali svoj osobni interes Božjem interesu, umjesto da shvate da je u konačnici to trebao biti i njihov najvitalniji interes, nego je takav i današnji čovjek. Kao što su sluge iz prispodobe tražili dobar izgovor za nedolazak na Božje slavlje, tako i današnji čovjek traži razloge i izgovore za svoju udaljenost od Boga. On jednostavno odbija biti dionikom Božje radosti, tražeći kompenzaciju u svjetovnim stvarima, što se redovito događa kad nema u sebi prave radosti. A danas kao i nekad kompenzira se radom i zauzetošću, trgovinom i zaradom, ili čak bjesomučnom borbom protiv Boga i svega što je sveto. U sebi trpi zbog osjećaja neostvarenosti, ali ne želi prihvatiti Boga kao izvor svoje radosti, nego takvu radost pošto poto želi ostvariti sam po sebi, te budući da to nije sposoban, jednostavno nalazi samo surogate radosti u koje se radije utapa, umjesto da prihvati pravu i istinsku radost.
Isus nas zato poučava i potiče da shvatimo da biti pozvan na Božje svadbeno slavlje, u biti znači otkriti da sam pozvan na zaručnički odnos s Bogom, od čega nema ništa što bi bilo važnije i žurnije ostvariti. Jer Bog nam se doista raduje kao Stvoritelj i Otac, kao Otkupitelj i zaručnik i htio bi da osjetimo njegovu radost u sebi, te da je primimo kao svoju, što u biti i jest. Bog nas toliko ljubi da se želi radovati u nama i poradi nas. Tražiti izgovor i izbjegavati takvo slavlje na kojem dijelimo Božju radost, znači promašiti život i lišiti sebe istinske radosti, što nitko sebi ne želi. Prihvatimo stoga Isusovu riječ i odgovorimo na Božji poziv da bi naša radost u Bogu mogla biti ostvarena, ne samo ovdje na zemlji, nego da nas dovede i do svadbenog slavlja vječnoga života koje nam je Otac pripremio u nebu. Amen.
