Božić – rođenje Gospodinovo (ponoćka)
U svojoj brzopletosti, a i zato jer nam nedostaje cjelovit pregled života, mi ljudi bismo do ostvarenja htjeli doći preko noći. Zato postajemo nestrpljiva bića kad se radi o našoj koži, umjesto da se potrudimo razumjeti cjelinu događanja i biti svjestan da samo dio sveukupnosti života, a ne tek samo pojedinci koji se bore za svoj sitni probitak. Posebno smo nestrpljivi u nevoljama i patnjama, kao i pred dobitkom koji je najčešće privid koji nam golica maštu, pa često i izbacuje iz ravnoteže. Nestrpljivi smo onda kad mislimo da smo mi napravili svoj dio, te da sad još netko drugi treba odraditi svoj. A kad je riječ o Gospodinu, najčešće ne vidimo svoje slabosti i propuste, pa bismo htjeli da on umjesto nas vadi kestenje iz vatre. Naše nestrpljenje je toliko da bismo svoje snove htjeli ostvariti preko noći, bez velikog truda i napora, bez osobnog ulaganja i zalaganja.
A kad se činilo da tami i mrklini nema kraja, Bog šalje svoje svjetlo, kako nam večeras utješno govori prorok Izaija: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Doista, kad je narod upao u tminu i kad je ta tmina dosegla svoj vrhunac da nisu više vidjeli izlaza niti imali slamke nade, Bog je odlučio ispuniti svoj sveti naum i obasjati nebeskim svjetlom svoj naroda. I kada je Rimsko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći, te popisom stanovništva pokazivalo mišiće nad Izraelom, Bog je odlučio doći upravo u tom tamnom trenutku postojanja svoga naroda i pretvoriti ga u trenutak svjetla za sve narode. Kao odgovor na sve mrkline i potonuća naroda u močvaru povijesti, Bog sam silazi u noć ljudskog postojanja da prekine njezinu moć i ljude izvede na svjetlo dana. No on pobjedu nad noću niti je namjeravao učiniti niti je učinio ikakvim čarobnim zahvatom preko noći, već poniznim silaskom u noć našega života u kojoj nas kao utjelovljeni Bog obasjava svojim svjetlom. Zato se utjelovio i postao čovjekom da i sam proživi noć naše ljudske povijesti, te da nas ponizno, strpljivo i polako izbavi iz tame i svake nevolje.
Utjelovljeni Božji Sin koji se u ovoj svetoj noći rađa od Presvete Djevice dokaz nam je da se do svjetla dana ne dolazi preko noći, već strpljivo čekajući da nam zasja Božje Sunce s visine. Samo Božje svjetlo je u stanju odagnati sve tmine iz našega života, kao što je jedino utjelovljeni Božji Sin kadar učiniti nas ljudima u potpunosti. I to ne preko noći, nego strpljivo korak po korak s nama, prateći nas od rođenja do smrti i jamčeći nam svoju snažnu prisutnost od kolijevke do groba. I ništa neće napraviti preko noći u našem životu, već će sve strpljivo podnositi i živjeti s nama, obasjavajući nas svojom svetim čovještvom. Ono je istinsko svjetlo kojim nas je Bog obasjao, jer nam daje model čovještva, istinski prototip po kojem postati ljudi dostojni Boga i njegove uzvišenosti. I upravo onda kad ne koristi čarobne formule ni štapiće, kada ne rješava naše probleme preko noći, pokazuje nas koliko mu je stalo do nas i koliko nas ljubi time što postaje jedan od nas koji ponizno i strpljivo živi s nama i za nas, hodi pred nama i s nama u jednostavnosti života dok nas ne izvede iz tame na svjetlo.
I dok bismo mi preko noći htjeli izići iz siromaštva i bijede ili riješiti sve svoje nevolje, on dolazi među nas da podijeli s nama našu bijedu i siromaštvo. Preko noći bismo se htjeli obogatiti i stvoriti nešto što gledamo kod drugih, bilo da je riječ o pojedincima ili o društvu u cjelini, a on se osiromaši da bude jedan od nas. Dok mi u svim svojim težnjama i potraživanjima koja žalimo ostvariti preko noći, ne vidimo da samo još dublje tonemo u noć i tminu, u bijedu i nevolju, u tamu unutarnje pustoši i praznine, on dolazi da nas pouči svjetlom svoje istine. Htjeli bismo društvo koje će preko noći od nerazvijenog postati razvijeno i koje nam omogućuje da se lako i brzo ostvarimo i obogatimo, podignemo standard i budemo neovisni i samostalni., a ne vidimo da se spotičemo o vlastite želje i htjenja. Htjeli bismo društvo u kojemu ćemo se lako od seljaka pretvoriti u građane, a od nepoznatih ljudi postati slavni i poznati, od ‘zaostalih’ postati napredni, a ne vidimo da samo dublje tonemo u propast i zaostajemo za pravim ostvarenjem samo zato što sve želimo preko noći. Žurimo se imati plodove, ali ne želio sijati i obrađivati. Stalo nam je imati novca, ali da ne moramo zasukati rukave. Tražimo obilje kruha, ali po mogućnosti bez znoja, kao i život bez svakodnevno umiranja.
I tako imamo svoja očekivanja preko noći, a ne vidimo da je cijena toga samo veće potonuće u noć, mrklinu i blato. Uzaludno se mučimo, umjesto da uočimo da Bog radi suprotno i da od njega učimo. On, uistinu, od bogata postade siromah, od moćnog Boga nemoćno Dijete, od gospodara neba do sluge ljudima, iz dana svoje vječnosti siđe u noć ljudskog vremena. On koji je gospodar svjetla, sišao je u tamu. On kojemu je život vječnost i koji je ostvaren u punini u svakom trenu, silazi među nas prihvaćajući našu ljudsku noć i ritam našega života. Mi bismo mnogo toga htjeli brzo i preko noći, samo ne odustati od svoje površnosti. Žurimo se kad je riječ o zaradi, ali ne žuri nam se hoditi put Boga da postanemo novi ljudi njemu slični. A on zato silazi u noć našeg postojanja da nas učini novim ljudima. Neka nas stoga noćas, po njemu, obasja slava Gospodnja, kao i betlehemske pastire. Prihvatimo Božji znak – novorođenče gdje leži u jaslama, te pođimo za njim i ukorak s njim, jer će nas on izvesti iz naše tame na svjetlo dana kao Spasitelj koji nas strpljivo izgrađuje i čini nas novim ljudima, njemu na slavu, a nama na spasenje.