Sastala se dva bojlera,
obični i protočni,
te započela raspravu
o ulozi u domaćinstvu.
Prvi uze riječ obični,
te pun sebe i velikog kapaciteta,
pohvali se nadmeno kako je
jedna od najdragocjenijih
naprava u kućanstvu.
U svoju utrobu je pohranjivao
i u prikladno vrijeme izdavao
velike količine tople vode.
Na te njegove riječi
progovori onaj protočni,
začuđen što se njegov veliki brat
hvali samim sobom.
Jer nije njihovo poslanje
otkrivati toplu vodu,
nego biti u službi onoga
koji im je povjerio takvu zadaću
i od kojeg dolazi ljudima
svaki dobri dar.
Ne bi se, stoga, njih dvojica
trebali hvaliti time što čine,
nego biti sretni
da mogu biti od koristi.
Ne trebaju se oholo nadimati
kad je njihovo poslanje
besplatno davati dalje,
što besplatno primiše.
Ćuteći radosti služenja,
smatrao je dužnošću
dati nešto i od svoga bića,
a ne zadržavajući ništa za se.
Zagrijavajući toplinom ljubavi
vodu koja njime protječe,
pretvarajući je i u svoj dar,
osjetio je golemu sreću
jer je postao dionikom
neopisive tuđe radosti.
