Riječ rekognicija dolazi od latinske riječi
i znači raspoznavanje, prepoznavanje,
a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe,
stvari ili spisa za ono što se izdaje.
Rekognicijom se utvrđuje identitet
napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu.
Tako u slučaju tragičnih preminuća,
kad je lice i tijelo izobličeno
i neprepoznatljivo od rana i udaraca,
vrši rekognicija mrtvih.
Poziva se na raspoznavanje one
koji mogu po nekom detalju
utvrditi identitet zemnih ostataka.
Tko je poznavao osobu cjelovito
mogao je eventualno i po detalju
utvrditi o kome je riječ.
No nakon Kristova uskrsnuća
dogodila se neobična rekognicija,
jedinstvena u povijesti svijeta.
Trebalo je prepoznati onoga
tko je prešao iz smrti u život,
iz patnje u savršenstvo postojanja.
Upravo to je potvrđivala reakcija
Gospodinova apostola Tome
koji je Živoga htio prepoznavati po smrti,
Uskrsloga po ranama i udarcima,
Savršenoga po izobličenju i ožiljcima
Vječnoga po raspadljivom tijelu.
Toliko je bio pogođen njegovom smrću
da ni svojim očima ni prijateljima
nije htio vjerovati da je živi i neumrli.
A onaj koji krotak radi nas umrije,
podvrgnu se tom prepoznavanju
pokazujući svoje svete rane.
Time neopozivo ureza uskrsli život
u njihovo vjerničko postojanje,
čime taj najveći Božji zahvat
ostaje trajno prisutan
kao najstvarniji događaj
cijele ljudske povijesti.