Sveta Obitelj Isusa Marija i Josipa
Živimo u vremenu koje sa sobom nosi brzinu življenja i mnoštvo aktivnosti, što u velikoj mjeri utječe i na međuljudske odnose, a time i na brak. Vidimo da postoji i neka varijabla: što brže vrijeme, to slabiji odnosi i labavije veze među ljudima, jer im nedostaje temeljitog promišljanja i utemeljenja vlastitih odluka u kvalitetnim izborima. A opet s druge strane, jer im nedostaje osobne temeljitosti, kvalitetne i ozbiljne odluke donose sporije, jer im nedostaje ispravna vizija budućnosti. Tako je danas mnogo onih koji se teško ili nikako odlučuju za brak, pa ga i odgađaju do krajnjih granica, ali za suživot bez odgovornosti i veze bez obveze odlučuju se vrlo brzo. A mjeri u kojoj je površno odlučivanje o zajedništvu, toliko brzo se i ugrožava brak i obitelj rastavama i drugim oblicima međusobnog udaljavanja i odbacivanja supružnika.
Imati Boga za temelj
Kako se nepromišljeno i bez utemeljenja u vjeri i kreposti sastaju, tako se jednako brzo razočaraju i rastaju. Jer ako se u bračnu zajednicu ne ulazi s osobnom kvalitetom utemeljenoj na Bogu, vrlo brzo se osobe zasite jedna druge otkrivajući jedna drugoj mane i propuste. A kad se urušava pojedinac, ili se otkrije da je bio samo ruševina s velikim prividom, onda se urušava i bračna i obiteljska zajednica. Tada ostaje samo velika praznina koju je teško popuniti i mnogo otvorenih rana koje sporo zacjeljuju. Većina brakoloma i neuspjeha nastaje zato što supružnici ne uzimaju Boga za svoj temelj. Skrbe o tolikim izvanjskim i zemaljskim stvarima zaboravljajući ona nebeska. U svojoj sljepoći ne vide da je Bog temelj njihova osobnog života, a onda i obiteljskog zajedništva.
U protivnom kako bi se dogodilo da mladi ljudi za zajednički život zacrtaju mnoge preduvjete a izostave Boga iz svojih planova. Vrlo dobro znaju što žele kupiti i steći, što ostvariti i unovčiti, što uknjižiti i postići, da bi se potom odlučili na ženidbu. Dok to sve odluče u ime ozbiljnog promišljanja, zaborave živjeti. Dok se odluče na ozbiljnu odluku, život dođe i prođe, jer on nikoga ne čeka. Jer za ozbiljan i utemelje stav ne treba mnoštvo godina, već Božja prisutnost u duši. Jednako tako, da bi se upoznali, ne treba im nekoliko desetljeća, već ispravna mjera kreposti i spremnosti na krepostan život. Što se više u kreposti izgrađuju, donose temeljitiju odluku za koju znaju da se ne mjeri izvanjskim izgledom i materijalnim okolnostima života.
Na tragu toga i današnji psalam pjeva o tome kako se prije svega treba bojati Gospodina. Istinski životni blagoslov je nad čovjekom koji se njega boji i koji hodi njegovim stazama. To je blagoslov za cijelu obitelj, ako supružnici žive od Gospodina i drže se njegove riječi i odredaba. Pa i sveti Pavao nabraja niz kreposti koje treba posjedovati svaki vjernik da bi živio u slozi i zajedništvu s drugim ljudima. Kreposti potom postaju preduvjet čvrstome braku i skladnom obiteljskom životu. Božja riječ nigdje ne spominje da supružnicima treba novac i zemaljsko blagostanje za kvalitetan obiteljski život, već da im trebaju kreposti: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, praštanje, mir, mudrost, poučljivost, zahvalnost, itd.
Doista, ključ svega je odnos s Bogom i podložnost njegovoj volji. Sve treba činiti u imenu Gospodina Isusa i nastojati se svidjeti Ocu po njemu. Supružnici ne trebaju živjeti tako da se svide jedno drugome, već Bogu koji je temelj njihova zajedničkog života. Zato za njih postoji posebna obveza da ne samo pojedinačno, već i kao zajednica uzimaju Boga za svoj temelj i žive utemeljeni u njegovoj ljubavi.
Primjer Svete obitelji
Primjer i model čvrste obitelji i obiteljskoga zajedništva je Sveta obitelj, to jest Presveta Djevica i sveti Josip. Oni ponajprije izabiru živjeti sveto pred Bogom u svojim pojedinačnim odlukama, te onda i njihovo obiteljsko zajedništvo odiše tom istom svetošću. Marija je puna milosti, a Josip je muž pravedan. Do te mjere su uronjeni u Boga da im Bog šalje svoje anđele i izravno otkriva svoje naume. Štoviše, oni u kriznim trenutcima staju jedno iza drugoga i pomažu se zdušno, a sve s ciljem da održe vjernost Bogu i ostvare njegov sveti plan. Jer njima je dragocjenost Božji Sin koji im je povjeren, te sve čine da njemu budu na raspolaganju i da njega zaštite u svijetu koji mu nije sklon. Štiteći njega, štite sebe, što postaje ključ obiteljskoga života. Tako njih dvoje žive složni u ljubavi Božjoj kojom oblikuju svoje biće i svoju međusobnu ljubav.
Zato Sveta obitelj kojoj je u središtu Božji Sin postaje model kako se oblikuje svaka kršćanska obitelj. U protivnom val površnosti i lakomislenosti, svjetovnih natruha i nečistoća zahvaća dušu i međusobne odnose. Upravi jer žive utemeljena u Božjoj ljubavi, Josip i Marija su oslonac i potpora jedno drugome, te se odupru tolikim nedaćama, pa i progonima moćnika. Jer vjerno izvršavaju sve Božje odredbe i naloge, neupitna je njihova sloga i čvrstoća, a neslomiva je snaga koju im Bog daje da se održe zajedno na putu prema vječnosti. U njihovoj sredini je bio Božji Sin, a konačni cilj je bio vječnost, te su onda imali radost sklada i zajedništva koja se iz dana u dan uvećavalo. Njihovi dani su bili uvijek više ispunjeni ljubavlju, jer su bili otvoreni Bogu koji je neizmjerna ljubav.
U tom duhu i današnji blagdan treba biti poticaj svim vjerničkim obiteljima da potraže svoj temelj i da obnove bračno i obiteljsko zajedništvo obnavljajući svijest o prisutnosti Božjeg Sina u svojoj sredini. Sve dileme i probleme mogu riješiti s njime, u otvorenosti njegovoj riječi, naumima i odredbama. Samo ako im je pogled usmjeren prema njemu i prema vječnom životu, mogu nadići sve prepreke koje se inače čine nepremostive. Doista, Bog ne napušta onih koji se ljube u njegovoj ljubavi i koji njega uzimaju za svoj temelj života i žive prema njegovim, a ne prema vlastitim odredbama.