Za pohranjivanje i čuvanje
važne arhivske građe
i druge službene dokumentacije
postoje pismohrane.
U njima je bitno napraviti reda,
te posložiti dokumentaciju
prema kronologiji, sadržaju
ili nekom drugom redu ili ključu.
Tek nakon toga je korisna
da se može pojedini dokument
pronaći na svome mjestu
i biti dostupan i upotrebljiv.
Sam Bog je oduvijek htio
da naša srca postanu
pismohrane njegove riječi
koju nam je stoljećima
u povijesti spasenja upravljao.
Najsvetije što je u nas
naposljetku pohranio
je upravo ona vječna Riječ
koja je tijelom postala,
čime je našim srcima dala
pravi smisao i značenje.
Vrlo je bitno stoga
da u pismohrani srca
vlada red i raspored,
te da Božju Riječ i Mudrost
stavimo na dolično mjesto
koje joj pripada u našemu životu,
kako bismo mogli iz nje
crpiti svjetlo i spoznaju,
ljubav i snagu za život.

Naočale su optičko pomagalo
za poboljšanje lošega vida
jednoga ili oba oka.
Vrlo su učinkovite i korisne
bilo da je riječ o kratkovidnosti
ili pak o dalekovidnosti.
Bilo da ne vidimo dobro
sadržaje na udaljenosti,
bilo one koji su nam pred očima.
Poput optičkih poteškoća
s tjelesnim vidom,
mogu postojati i optički
problemi duhovne naravi.
Tako se može dogoditi
da netko bude zagledan
u ono daleko, udaljeno,
pa čak i nebesko,
ali da u isto vrijeme ne vidi
što se događa u njegovoj
neposrednoj blizini.
No može biti i obrnuto,
da netko bude zaokupljen
samo ovim neposrednim,
a da lako previdi
šire okruženje oko sebe.
Zato nam je dobri Bog,
da nas izliječi od slabovidnosti,
darovao optička pomagala
– dvije zapovijedi ljubavi:
ljubav prema Bogu i čovjeku!
A i sveti Ivan poučava
da se ne može ljubiti
Boga kojega se ne vidi
ako ne ljubimo brata pored sebe.
A vrijedi i obrnuto,
jer ako bismo ljubili braću,
ali samo ljudskom ljubavlju,
a ne i onom nebeskom,
ne bismo ih dostatno ljubili.
Zato je doista neophodno
da iz Božje ruke prihvatimo
ova optička pomagala,
te da se tako izliječimo
od ljudske slabovidnosti.

Svaki dobar vinogradar
zna koliko je važno
u pravo vrijeme
i na pravi način
izvršiti obrezivanje trsova
da bi mogli ‘potjerati’
dobre pupe i mladice.
Pri tome valja odstraniti
sve beskorisne mladice,
a one odabrane za ploda
odrezati u prikladnoj visini,
ni s previše ni s premalo pupova.
Potom valja rezati
pod ispravnim kutom,
oštrim alatom za rezanje
da ne dođe do oštećenja
mladice i njene plodnosti.
Poput vinovih mladica su
i vjernici koji žive u Kristu
kao plodne mladice na trsu,
crpeći snagu i život
iz njegova svetog uskrsnuća.
No na Kristu ne ostaje
bilo kakva mladica,
već samo ona koja se
odlučila za pravu plodnost.
A može je ostvariti
podvrgavajući se spremno
duhovnom i ćudorednom
čišćenju vlastitoga bića.
Sam Otac nebeski je
vlastitom skrbnom rukom,
kao dobar vinogradar,
priprema da primi
puninu uskrsne snage,
po kojoj će onda donijeti
plodove života vječnoga.

Neke životinje,
a ponajviše kukci,
imaju organ u obliku
igličaste cjevčice
iz kojeg se pri ubodu
izlijeva tekućina.
Takva tekućina
može biti i otrovna,
te nanijeti i smrt onima
koji pretrpe ubod.

Poput otrovnog kukca
svojim otrovnim ubodom
na ljude vreba smrt.
Koga god dohvati
nikome ne prašta,
a prije ili poslije
svatko dođe na red
njezinu smrtonosnom žalcu.
Ali otkako je Krist Isus
svojim uskrsnućem
pobijedio njezin ujed,
od tada svaki vjernik
pjeva sa svetim Pavlom
pobjednu pjesmu:
Pobjeda iskapi smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Gdje je, smrti, žalac tvoj?
A žalac je smrti grijeh,
a sila je grijeha zakon.
A Bogu hvala,
koji nam dade pobjedu
po Gospodinu našemu
Isusu Kristu.

Među Isusovim apostolima
Toma je nosio naziv Blizanac,
jer je moguće da je imao
brata blizanca po tijelu,
nekoga s kim je bio
gotovo istovremeno začet,
s kim je tako dijelio
prostor majčine utrobe,
kao i ostala tjelesna obilježja
u potpunoj sličnosti.
Ali, uz biološku sličnost,
postoji i duhovna sličnost
koju je Toma zanemario,
a Isus ga je tome poučio.
Naime, sam Isus je postao
blizanac svakome od nas,
jer nam je sličio potpuno
u svemu, osim u grijehu.
Cilj mu je bio učiniti nas
dionicima neponovljivoga
sinovstva po uskrsnuću.
On kao Jedinorođenac Očev
postao je ujedno Prvorođenac
među mnogom braćom,
koji mu postadoše
po vjeri potpuno slični.
Doista, po krštenju smo
postali njemu suobličeni
i istinska djeca Božja
određena za slavu uskrsnuća
i život vječni u nebu.
Nevjerom na dan uskrsnuća
Toma je u prvi mah
odbio ovu sličnost s Kristom,
ali ga je Gospodin osvijestio
svojim svetim ranama.

Matična mliječ je lučevina
medonosnih pčela koja se
između ostaloga koristi
kao hrana ličinki
u koloniji pčela,
a luče je mlade radilice.
No kada dođe potreba da se
izabere nova pčela matica,
onda se izabrana ličinka
u prva četiri dana hrani
isključivo matičnom mliječi.
Tim se hranjenjem aktivira
razvoj matične sposobnosti,
što uključuje razvijene jajnike
koji su neophodni
za polaganje jajašaca.
Kao što postoji ova hrana
koja čudesno omogućuje
plodnost pčeli matici,
tako su i vjernici pozvani
hraniti se kao matice
sličnom duhovom hranom.
Ljubav Božja darovana
po Kristovu uskrsnuću
duhovna je matična mliječ
koja vjerničku dušu
pretvara u svjedoka –
maticu koja rađa druge
za djecu Božju
i sinove vječnoga spasa.

Erozija je proces izglodavanja
to jest trošenja zemaljske kore
djelovanjem vode, leda, vjetra.
Shodno tome može se reći
da postoji i duhovna erozija
koja nagriza ljudsko biće.
Riječ je o utjecajima svijeta
koji nagrizaju Kristov lik u nama
prema kojem je izgrađena
naša autentična ljudskost.
Vrhunac erozija čovječnosti
bio je u trenutku osude
i odbacivanja samoga Krista
do sramotne smrti na križu.
No upravo smrt i umiranje
bili su put koji je izabrao Bog
da sanira ljudsku eroziju.
Jer Kristovim uskrsnućem je
ljudskom liku napokon dan
savršeni i cjeloviti izgled
koji više nije podložan
nikakvoj ljudskoj eroziji.

Na pozornici u kazalištu
dekorativni je element
kojim se predočuje
određeni ambijent,
a koji se lako mijenja
pomoću tehničkih naprava.
Kulisa je u biti klizeći zid
kojemu je cilj nadomjestiti
autentične elemente
ili pokriti one koji se
ne uklapaju u scenu.
Ujedno može označavati
prividnu varavu vanjštinu
ili varku to jest paravan.
Čovjek je sličan kulisama
jer pokazuje dio sebe
kao predstavu za javnost,
a drugi dio nosi u sebi
skrivajući izopačene nakane.
Eventualno ih povjerava
samo posebnom krugu
s kojim pravi grješne planove
ili kuje opasne zavjere.
Dijelom svoga bića
svi mi živimo iza kulisa,
dok nas Gospodin
ne oslobodi od grijeha.
No pred njim koji sve zna,
pa i to što je u našem srcu,
nema smisla skrivati se
iza kulisa grijeha i zla
premazanih svim namazima.
Uz pomoć njegova milosrđa
treba izići na na scenu
i nastaviti živjeti otvoreno
pred Bogom i ljudima
u ljubavi i milosti.

Zimi kad su crnogorična stabla
ogoljena bez svoga lišća,
upada u oči neobična pojava
u krošnjama nekih od njih.
Naime, vide se okrugli grmovi,
koji kao zimzeleni poluparaziti
rastu po drugom drveću
i iz njega crpe vodu i sokove.
Ponekad ih potpuno iscrpe
jer im oduzimaju životne tvari
u vrijeme kad stabla miruju
i ne obnavljaju tekuće sastojke.
Tamo dolaze jer drozdovi
ljepljive bobice imele
prenose kljunom
čisteći ga o koru drveta
u kojoj počne rasti.

Nešto poput imele je
i grijeh koji se ucijepi
u ljudsko biće kao parazit
te ga iscrpljuje postupno
dok ga potpuno ne uništi.
Zato je vrlo bitno
ne dopustiti da se u nas,
izravno ili neizravno,
ucijepi zamama grijeha,
jer nije iskonski dio
ljudske naravi i bića,
već njegova tiha smrt.

Ahilova peta je izraz za
nečiju slabu točku
ili posebno ranjiv dio bića.
Nosi ime po Ahileju
– grčkom mitološkom junaku
i sudioniku Trojanskoga rata.
Navodno ga je majka Tetida,
da ga učini besmrtnim,
uronila u rijeku Stiks,
no dotle ga je držala za petu,
te je peta ostala jedinim
ranjivim dijelom tijela.
Njegov protivnik Paris
ga je potom i ubio
pogodivši ga upravo u petu
otrovnom strjelicom.
U ovoj mitološkoj priči
sadržana je i jedna istina
koja se tiče duhovnoga života.
Naime, svi mi ljudi imamo
ranjivo mjesto – vlastitu krhkost
koju naš duhovni neprijatelj
pokušava pogoditi svojom
otrovnom strjelicom grijeha.
Ako ne zaštitimo dobro
upravo to najranjivije mjesto
riskiramo izgubiti život
koji nam je darovan
Božjim darom po krsnoj vodi.
Korizmeni hod nas izgrađuje
da zaštitimo ranjiva mjesta
od otrovnih strijela
i lukavstava zloga Zavodnika.
To je jedini put da sačuvamo
darovnu besmrtnost
do dana konačne pobjede
i nagrade u nebesima.