Do nedostupnih planinskih uzvisina
do kojih pojedinac ne bi uspio
popeti se i uživati u visinama
u neizrecivim ljepotama krajolika,
ljudska inteligencija i sposobnost
uspjela je napraviti uspinjače.
Tako je razvukao čvrste žice
preko utvrđenih stupova
po kojima klize posebne kabine
u kojima nesmetano i sigurno
putuju ljudi do visinskih odredišta.
Nešto slično je prije čovjeka
Bog odredio za duhovne uspone
kad je između neba i zemlje
razvukao niti svoje ljubavi.
I dok je on s neba svojom rukom
čvrsto privlačio čovječanstvo
tim neprekinutim nitima,
kao osloncem na zemlji
poslužio se je križem svoga Sina.
Dovršena je tako za sve ljude
vrlo pouzdana uspinjača
od zemlje do nebeskih visina
na koju pristup stječe svatko
tko po vjeri prima Sina Božjega.
Ne preostaje nego poći njome
u visine koje sami od sebe
ne bismo nikada dosegli,
da nije po križu razapetih niti
njegove vječne ljubavi.

Nakon napornog prijepodneva
župnik i mladi župni vikar
sjeli su blagovati i podijeliti
nedjeljni bratski stol.
Župnik u klasičnom stilu i odijelu,
a kapelan u nešto svježijem izdanju,
jer je umjesto uobičajene crne
stavio moderniju bijelu košulju.
Kad je, međutim, počeo ručak,
njegov izbor se pokazao odvažnim,
jer je bilo gotovo nemoguća misija
završiti ručak bez mrlje na njoj.
Ma koliko se dobro pazio ubrusom,
ipak je odnekud kapnula kapljica
što je na bijeloj košulji djelovala
kao golema ružna mrlja
koja je nagrdila njenu bjelinu.
Uz blagi osmijeh župnik je
ostavio sebi svojstven komentar:
Vidiš, dragi brate,
grijeh je sličan mrljama,
a duše košuljama.
Što je duša bjelja i čistija,
i onaj mali grijeh je na njoj
doista nametljivo uočljiv.
A što je duša zapuštenija,
kao crna košulja pri jelu,
da i nešto teže pogriješi,
uopće nije u stanju uočiti
koliko je onečišćena i ranjena
vlastitim postupcima i zlima.

U važnim trenutcima života
jednog naroda i društva,
kao što su parlamentarni izbori,
razgovara se o važnim temama
i nude se različita rješenja.
Jedan od prijedloga je bio
da se promjeni Ustav,
kao neophodna pretpostavka
daljnjih reformi u društvu
i bržeg napretka i boljitka.
Ne želeći osporavati odgovornost
odgovornih za važne promjene,
ipak valja reći da ne može biti
pravih društvenih promjena
bez unutarnje promjene čovjeka.
A za takvu korjenitu promjenu
neophodna je primjena
Božjega Ustava – Evanđelja,
kojim se jedino čovjek reformira
za neprolazne vrijednosti
dok ne primi obličje vječnosti.
Samo primjenom ovog ustava,
zajamčen je brzi uspjeh
svih ostalih društvenih promjena.

Hvala ti, Bože, naš Oče,
što si nas male smrtne ljude
do te mjere htio za svoju djecu,
da si nam poslao svoga Sina,
da nas zalutale privede
u tvoj očinski dom.
A kad si meni, svome djetetu,
nakon toga udijelio poziv
da budem odgojiteljica drugoj djeci,
dao si mi odgovornu obiteljsku zadaću.
Doista, povjerio si mi
da svojom rukom i srcem
skrbim o tolikim malenima,
pazeći na njih i odgajajući ih.
Daj da ih primam u tvoje ime
i ime tvoga jedinorođenoga Sina
koji ih je rado primao i blagoslivljao.
Daj da se sa svom ljubavlju,
pažnjom i strpljivošću
odnosim prema njihovu
anđeoskom životu.
Daj da nikad ne prigušim
sjaj svjetla u njihovim očima,
niti povrijedim iskonsku nevinost
u njihovim čistim srcima,
već da im budem poslužiteljica
svetosti, dobrote i ljepote života.
Neka me u tome pomognu
tvoji sveti anđeli, a njihovi čuvari
koji neprestano promatraju lice tvoje,
a nadasve neka me prati
zagovor naše zajedničke majke
i najbolje odgojiteljica, Marije.

Jedna svjesna i brižna majka,
učeći svoju djecu odgovornosti
u obiteljskome dome,
ostavila je između ostaloga
svojoj djeci zadaću
da operu suđe nakon objeda,
dok je ona izišla vani
obaviti druge obveze.
No djeca ko’ djeca,
nije im se dalo odmah
izvršiti majčin nalog,
jer svima teško padne
nakon ručka ići za sudoper.
Zato su se najprije odlučili
zabaviti pred televizorom,
odgađajući pranje za kasnije,
jer za posao ‘nema priše’.
A kad se već približilo vrijeme
da se mama mogla vratiti,
odlučiše se ipak pokrenuti.
Dadoše se na posao,
ali sada to više nije bilo lako,
jer se sva nečistoća skorila
na tanjurima, zdjelama i loncima.
Sad je trebao dodatni napor
i dobre spužvice da bi se
uklonila sva prljavština.
Dok su bili u velikoj akciji,
ušla je mama na vrata.
Očekivali su riječ prijekora,
ali ona se samo osmjehnula,
jer joj je odmah sve bilo jasno.
Samo je blago prokomentirala
znajući da bi im bilo lakše
da su odmah oprali suđe:
Što vrijedi za pranje suđa,
vrijedi i za pranje duše.
Kad je grijeh onečisti,
lakše ga je odmah ukloniti,
prije nego što se okori
i pretvori nas u tvrdokorne.
Jer kad se u nama stvrdne,
teško ga je sastrugati iz bića,
a da pritom ne bude bolan
proces njegova odvajanja
od osjetljivih stjenki duše.

S rane jeseni mnogi se
školarci se i studenti vraćaju
u svoje klupe i aule,
dok neki tek po prvi put
sjedaju na mjesta izborena
radom, željom i upisom.
Morali su zato dobro proučiti
uvjete upisa i zahtjeve
koje pred njih stavljaju
škole, fakulteti i profesori.
Da im se ne dogodi
da započnu školu ili studij
koji im se ne sviđa,
koji nisu željeli ili
za koji nisu sposobni.
Istaknuta upisna pravila,
te sadržaju pojedine struke
ili željenoga studija
trebala su im olakšati
pri kvalitetnom opredjeljenju
za ono što vole i što mogu.
Isto čini Učitelj Isus,
kad onima koji ga slijede
postavlja uvjete upisa
i okvirno upoznaje pristupnike
sa sadržajem gradiva
koje će se obrađivati u školi.
Ne može, dakle, biti njegov učenik
tko se ne odreče svega što ima
i tko ne prihvati da je
najvažnija disciplina za savladati
postojano nošenja križa.
Samo tako se stječe
najveći akademski stupanj
i diploma promaknuća
u blaženi vječni život.

U vrijeme ljetne pokretljivosti,
kada veliko mnoštvo ljudi
napušta svoje domove
i odlazi na godišnji odmor
u udaljene krajeve i zemlje,
mnogima je doista važno
da ne budu odsječeni
od kruga obitelji i prijatelja.
Zanimljivo je onda vidjeti
kako ‘hvataju’, gdje god stignu,
slobodnu bežičnu mrežu
ili pak traže wi-fi lozinke
u ugostiteljskim objektima
i drugim ustanovama.
Spajajući se na bežičnu mrežu
ostvaruju velike pogodnosti:
imaju veću protočnost podataka
i to sve bez ikakva troška.
Slične blagodati za duhovni život
pruža nam Bog koji je za nas
uspostavio mrežu ljubavi
snagom svoga Svetoga Duha.
Kad smo spojeni na nju,
zajamčena je golema protočnost,
koja nas ne samo ne troši,
nego nas neprestano obnavlja.
Tako na Božjoj mreži,
kojom je pokriven cijeli svijet,
a koja je doista naša kućna,
primamo milost na milost.
A oni koji žele biti neovisni,
te radije trošiti ljudski paket,
nego primati Božje silnice,
vlastitom kožom plaćaju
cijenu lažne slobode
kao žrtve neprovjerenih mreža.

Na našim zemaljskim cestama
poradi kiša i učestalog prometa,
stvaraju se duboke kolotečine
iz kojih je potom teško izići.
Kad jednom uđemo u kolotečinu
gotovo smo prisiljeni ostati u njoj,
pogotovo ako nam se učini
da postoje i prednosti hoditi u njoj.
Sličnoj napasti ljudi podliježu
i u duhovnom smislu,
kad radije hode starim
zemaljskim kolotečinama
koje napraviše ljudi,
umjesto da slijede svježe
milosne tragove Sina Božjega.
U duhovnoj se kolotečini
tješe kotrljajući se i ne pitajući
vodili li ona do neba,
nego im je važan izgovor
da su tuda prije njih
već neki drugi ljudi išli.
A Bog koji je došao među nas
htio je da odvažno iskoraknemo
iz zemaljskih kolotečina,
te se odvažimo putem
njegovih nebeskih stopa
koje je utisnuo za nas
prilagodivši ih našem koraku.
Pogotovo što one sigurno
vode do neba i vječnoga spasenja.

Nama ljudima nije dano
u svom redovitom življenju
promatrati svijet iz zraka,
to jest iz ptičje perspektive.
Tek u rijetkim prigodama,
kad smo u letjelicama
ili na povišenim mjestima,
u povlaštenoj smo mogućnosti
gledati svijet ispod sebe
na drugačiji način.
Tada shvaćamo kako se
ta perspektiva razlikuje
većim dometom i jasnoćom,
te boljom preglednošću
za konfiguraciju terena.

Upravo takvoj perspektivi,
u duhovnom smislu,
poučio nas je sam Bog
koji je tijekom cijele povijesti
poučavao čovjeka
da zemaljske stvari
sagledava mnogo bolje
iz nebeske perspektive.
A pošto se čovjek opirao,
utjelovljeni Sin Božji je
i na križ bio uzvišen
da i životom posvjedoči
kako se iz Božje visine
najbolje promatra ljudski život.
Od tada se, po daru vjere,
svaki krštenik diže
u uzvišene nebeske visine
iz kojih sagledava svoj život
Božjim pogledom.

Kad treba preliti tekućine
iz veće u manju posudu,
onda je potrebno imati
prikladnu i jednostavnu napravu
koju zovemo lijevak.
On služi da se tekućina prelije,
a da se uludo ne raspe
i nepotrebno ne izgubi
ništa od njezina sadržaja,
koji je najčešće dragocjen.
Tako je i sam dobri Bog,
kad se odlučio smilovati
grješnome ljudskom rodu,
te kad je odredio izliti
svoje milosno obilje,
poslužio se lijevkom križa.
Učinio je to na vješt način,
da nije bilo uzaludno
prolijevanje njegove krvi,
uz pomoć koje je sveta milost
ostvarila željene učinke,
puneći svako vjerničko srce
oproštenjem i ljubavlju Božjom.
I nama je danas dopustiti
da Bog od punine ljubavi,
po lijevku križa svoga Sina,
u kojem je tjelesno prebivala
sva punina božanstva,
pretoči u naša srca
neizrecivo božansko obilje.
Bogu je doista bilo naravno
pronaći način kako svima
udijeliti od punine njegove
neizmjernu milost na milost
u ograničeno ljudsko biće,
a da se pritom ne izgubi
ništa od čudesne snage i sjaja.