Bog ne daje kišu svoje milosti
uvijek i na isti način.
Nekad je to obilan pljusak,
a nekad tek blaga rosa,
nekad je to natapanje,
a nekad je neophodan napor
da se iz dubina srca
izvuče zlatnu zalihu vlage.
Čovjek je stoga pozvan biti
kao krovište kuće
rašireno pred nebom,
što skuplja svaku kapljicu,
te je izvijenim olukom
vodi do prikladnog spremišta
kao zalihu za sušna razdoblja.
A čovjek nemaran na Božje poticaje
sliči kući i krovu bez oluka,
nespreman sabirati milosno obilje
u spremnike vlastitoga srce
za sušna i krizna vremena.
I ne samo svojih suhoća,
nego i tolikih žednih duša.

Kreker (eng. cracker) je osoba
vješta u rukovanju računalima
koja neovlašteno ulazi,
odnosno provaljuje u računalni sustav,
kako bi ga neodgovorno iskoristila
za svoje sitne i nedopuštene ciljeve.
Gledano na spomenutu pojavu
iz perspektive duhovnog života,
može se reći da je Sotona
vrlo vješt i iskusan kreker.
Čim u ljudskom duhu otkrije
i najmanju pukotinu – slabost
ili neopreznost koketiranja
koja pristaje na laskave igre
i lukava svjetovna zavođenja,
probija mu zaštitni kȏd
kradući korisne sadržaje.
Onesposobljujući čovjeka za život
i vodeći ga u grijeh i propast
ovaj iskvareni i drski kreker
Tvorcu ljudskog bića oduzima
ono najsvetije i najmilije.
A kako bi učinkovito spriječio
uništavanje djela svojih ruku,
Stvoritelj je žrtvovao na križu
svoga ljubljenoga Sina
koji je poslužio kao zakrpa
kojom je Sotoni onemogućio
pristup u ljudski život
i upravljačku ovlast nad čovjekom.

Samar je dio magareće opreme
sastavljen od drvenog okvira
i platnenih podloga ispunjenih slamom.
Ljudi su izradili samare
kako bi bolje iskoristili
magareću krotkost i snagu.
Breme koje magare ne može nositi
na golim leđima,
uredno složeno na samaru
ne predstavlja problem.
I premda je samar dodatni tovar,
ipak čudesno postaje sredstvo
da se ponese daleko veći teret.
Tako čarobnu stvar napravio je i Isus
kad na nj natovariše drvo križa.
Umjesto da ga odbaci s leđa,
on ga pretvori u čudesni samar
na kojem je ponio teško breme
svakog opterećenog života,
sve patnje i boli koje pritišću čovjeka.
Na samaru svoga svetog križa
ponio je sva naša bremena,
križeve i patnje, brige i muke,
poučavajući i nas da i sami,
u posvemašnjoj poniznosti
nosimo bremena jedni drugima.
A ono što reče o jarmu,
kao da reče i o samaru:
Uzmite jaram moj na sebe,
učite se od mene
jer sam krotka i ponizna srca
i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak
i breme moje lako.

Za dobiti moćnu nuklearnu energiju,
te iskoristiti sav njezin potencijal,
neophodno je imati nuklearno gorivo.
Sirovina za gorivo je prirodni
radioaktivni element uran
koji se dobiva iz uranove rude.
Ali da bi bio prikladno gorivo
nije dostatna prirodna koncentracija,
nego se prije toga uran mora obogatiti
u posebnom procesu plinske difuzije.
Tek nakon toga postaje korisno gorivo
koje oslobađa izuzetne količine energije,
pretvorene potom u onu električnu
nezaobilaznu u svakodnevnom životu.

Proces obogaćivanja urana
slika je obogaćenja ljudskosti,
procesa kojem je pokretač sam Bog.
Jer sama ljudskost nije dostatna
biti pokretačko gorivo života,
ako se ne obogati božanskom milosti.
Zato je među nas i sišao Sin Božji
te nas obogaćuje darom božanske naravi.
Dajući nam svoju riječ i tijelo,
obogaćuje nas koncentracijom ljubavi,
kako bismo oslobađali energiju radosti
i bili svjetlo i snaga cijeloga svijeta.

Kao krhka bića  ljudi su
izloženi i stavljeni na
kušnju vlastite pogubne slabosti.
A svaki pogrešan korak
dodatno čovjeka slabi,
te tako pada u začarani krug u kojem dodatno slabi,
te se sve teže oslobađa.
Svaki grijeh i sebeljublje
je takav začarani krug
u kojem čovjek vidi samo sebe,
te se vrti oko svoga lika i potreba
kao mačka oko vlastitoga repa.
Ali s druge strane potrebno je
samo malo dobre volje i prave vjere
da se oslobodi začaranoga kruga
i uđe u krug kreposti i zajedništva
poput onoga koji postoji
u Bogu trojstvene ljubavi.
Jer ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga
također je krug, ali ne začarani.
Doista ljubav kojom se ljube
i koja je tkivo njihova života,
premda tvori savršeni krug,
ipak ne ostaje u sebi zatvorena,
nego se otvara svijetu i čovjeku,
stvorenima upravo iz ljubavi.
Izišli su iz svoga savršenog kruga,
a da ga nisu uništili ni dokinuli,
nego su i ljubljeno stvorenje
uveli u zajedništvo sebedarne ljubavi.
Zato je svaki čovjek pozvan
ući u ovaj čudesni čarobni krug,
krug trojstvene ljubavi,
a bježati od onog začaranog,
omeđenog krutom linijom
sebeljublja i samodostatnosti.

Za zakoniti sudski proces
neophodno je sudjelovanje
više strana ili pojedinaca.
Uz okrivljenika i suca presuditelja,
u raspravi sudjeluje kako tužitelj,
tako i branitelj okrivljenoga.
Ključna je zadaća i sposobnost
ove posljednje dvojice sudionika,
od kojih jedan prikuplja dokaze o krivici
kojima tereti optuženoga,
a drugi ga brani od optužbe,
iznoseći olakotne okolnosti,
nastojeći doći do najpovoljnije kazne
u slučaju dokazane krivice.

Poput svakog sudskog procesa,
postoji i sličan duhovni proces,
u kojem je Tužitelj ljudskoga roda,
odigrao dvostruku prljavu ulogu.
Od prividnog odvažnog branitelja
postao je okrutni tužitelj.
Najprije je naveo čovjeka na grijeh
jamčeći mu zaštitu od Suca,
da bi mu ga potom stavio pred oči,
obeshrabrujući ga glede spasenja.
On i danas upire prstom u grijeh
dovodeći čovjeka do gubitka nade,
jer bezočno ukazuje na grijeh,
ali ne oprašta i ne razumijeva,
niti traži pute milosrđa i opravdanja.

No srećom Sin Božji nas brani
od takvog izopačenog ‘branitelja’
dajući nam oproštenje grijeha
i šaljući nam pravoga Branitelja
– Duha Istine koji ostaje s nama.
Kad i ukazuju na grijeh i odgovornost,
Duh to čini da nas uvede u istinu,
koja je potpuna kad spoznamo
da je Sin Velikoga Suca svojom krvlju
platio otkupninu za naše grijehe
kako bi nas oslobodio osude
koju svojim djelima zaslužismo.

Kralježnica je vitalni organ
u strukturi ljudskog organizma.

Glavni je oslonac tijela,
nužan za pokretanje i potporu
gornjeg dijela trupa i glave.

Jer je kao čvrsti potporanj
o njoj ovisi stav tijela,
te bez nje čovjek ne može

ni uspravno stajati ni hoditi.
Svako oštećenje ili prijelom,
najozbiljnije ugrožava
ljudske kretnje i uspravan stav.

Zato je ona simbol uspravnosti,

ljudskog ponosa i dostojanstva.

Kao što je slučaj s tjelesnom,

postoji i duhovna kralježnica
uspravnost što proistječe

iz ispravnosti prema Bogu.

No na žalost, izazvan napašću,

čovjek se opredijelio za grijeh,
to jest za ispravnost bez Boga,

te mu je onda bila slomljena

kralježnica pravog dostojanstva.

A Bog, da bi ga ozdravio,

usadio mu je u tijelo,

kao istinski potporanj,

kralježnicu križa Kristova,

koji mu vraća uspravnost
i dostojanstvo djeteta Božjega.

Naš ljudski život se odvija
u takozvanom CGS sustavu
u kojem se sve mjeri mjerom
centimetra, grama i sekunde.
I sami mnogo toga mjerimo
spomenutim zemaljskim kriterijima,
pa zato nerijetko zaboravljamo
da se život kao takav
ne može izmjeriti tim mjerama
ni stjerati u zatvoreni sustav.
Život doista nadilazi i nadrasta
svaki pokušaj da ga se izmjeri
ograničenim zemaljskim mjerama.

Samo je jedan istinski metar
kojim se može mjeriti ljudski život,
njegova težina, protežnost i trajnost,
a to je Isus Krist – mjera svega,
Očev metar za mjeru ljudskog života.
Samo tim stvarateljskim metrom,
po kojemu je i za kojega je sve stvoreno,
mjeri se stvarna ljudska veličina,
a samim time i težina i trajnost.
Samo on je univerzalni metar
koji se mjeri i cjelinu života
kao i svaku pojedinu sastavnicu.
Jedino po njemu točno znamo
koliko stvarno težimo na zemlji,
do koje smo se veličine protegnuli
i koliko smo vremena dali životu.
Samo po njemu smo teži
od zemljine sile teže,
viši od zemaljskih visova,
veći od ljudskih veličina
i trajniji od tijeka vremena.

Automatski pilot ili autopilot
uređaj je za automatsko upravljanje
raznim vrstama letjelica i plovila.
Potrebno je zadati ispravne koordinate
te uz dužni minimalni nadzor
uživati u sigurnom putovanju.
Tako ovaj korisni uređaj
otklanja mogućnost lutanja
i pouzdano je jamstvo do cilja.

U duhovnom životu vjera u Boga
je poput automatskog pilota
jer živome Bogu povjeravamo
upravljanje vlastitim životom.
Štoviše, dao nam je svoga Sina,
uskrslog Gospodina, kao živog pilota
kojem je najbolje poznata ruta
do vječnog odredišta u krilu Očevu
iz kojeg nam je došao ususret.
Pouzdajući se u njegovu preciznost
ne trebamo strahovati od lutanja –
on će nas sigurno usmjeriti
i nepogrešivo dovesti do cilja.

Život nije uvijek uzbudljiv i zanimljiv,
niti je uvijek u trajnom usponu i rastu,
nego ima umrtvljenosti i padova,
te naposljetku i neminovnog zalaza.
Često smo žrtve uhodanosti
koju zovemo kolotečinom života,
jednoličnošću što prelazi u zamor,
dosadi kojoj se teško oduprijeti.
Ponavljamo radnje iz dana u dan
pritisnuti nametnutim ritmom obveza,
postajući hladnima i automatiziranima.

A život nije dan da bude kolotečina,
nego put svijesti, žara i nadahnuća.
Život nije dan da se ludo trati
na utrtim stazama otrcane ljudskosti,
nego neponovljivi i živi dar
za doživljaj iskonske ljepote.
Zato nas Bog uskrsnom snagom
izbacuje iz uobičajene kolotečine
i vodi na trag stopa Gospodinovih
koje ne stvoriše kolotečinu
premda ostaviše neizbrisive otiske.

Doista put za njim nije rutina,
nego svjesni hod nasljedovanja.
Jer na Kalvariju ne vodi kolotečina,
nego neizbrisivi trag krvavih stopa
i urezana brazda svetoga križa.
U tom duhu put za njim nije rutina,
niti prepuštanje ni opuštanje.
To je put svetosti i mira,
na kojem nas tek korak
dijeli od nebeskih visina.

Jer nebo nikom nije tako blizu
kao putniku koji odvažno hodi
tragom uskrslog Spasitelja
koji je i sam prošao zemljom
čineći dobro i noseći spasenje.