U suvremenom svijetu
velike tjelesne pretilosti,
postoji i suprotna reakcija
na pretjerano gomilanje
viškova hrane u organizmu.
U čovjeku postoje apetiti
koje bi htio hranom zasititi,
no upravo time izaziva samo
suprotnu i štetnu pojavu.
Zato mnoge osobe,
misleći da su predebele,
sustavno se odbijaju hraniti,
obolijevajući od bolesti
zvane anoreksija.
Slično tome postoji
i duhovno oboljenje
kad čovjek odbija
hranu iz Očeve ruke.
Toj duhovnoj anoreksiji
podložan je svaki čovjek
uvjeren u duhovnu snagu
na tragu svoga ljudskog iskustva.
Smatrajući suvišnim
kruh i vino s Božjeg stola
ostaje bez bitnih sastojaka,
žrtva vlastite nedostatnosti.
A odbijajući nebesku ‘prehranu’,
jedinu u stanju nasititi
ljudsku glad za smislom,
dovodi sebe na rub smrti.
Čudan je rizik u koji ulazi,
a dovoljno je samo otvoriti ruku
i primiti jelo besmrtnosti.

Suvremena znanost
temelji svoje tumačenje
o nastanku svijeta
na teoriji velikog praska.
Svemir je se, naime,
počeo širiti iz točke
neizmjerne gustoće,
te nastavlja još uvijek svoj hod.

Ako je Gospodin i Stvoritelj
na taj način stvorio svijet,
onda ga je na identičan način
obnovio novim stvaranjem.
U Gospodinovu grobu
u uskrsno jutro
dogodio se veliki prasak života,
koji se još uvijek širi
i zahvaća cijeli svemir.
Oni koji ga razapeše mišljahu
kako se radi o točci tame i smrti,
ali je u Kristovu tijelu bila sakupljena
sva energija božanskog života
spremna za novi početak.
Tako je iz njega buknuo novi život
što svojim čudesnim sjajem
preporađa svako biće
čineći ga sastavnim dijelom
novog uskrsnog svemira.

Uslijed suženja ili začepljenja
koronarne arterije,
kad srce ne dobiva
dovoljnu količinu kisika
i hranjivih tvari,
liječnici pribjegavaju
zahvatu premošćenja
prije nego dođe
do kobnih posljedica
odumiranja srčanog mišića.

No ova medicinska tehnika
nije bila nepoznata
vrhovnom Liječniku ljudskoga roda.
Jer kad se je čovjeku
srce začepilo salom grijeha,
te više do njega nije stizao
redovitim ljudskim putem
kisik Božjeg Duha,
niti hranjivi sastojci njegova života,
on je izvršio isti zahvat.
Njegov Sin – Srce božanskog života,
ugradio je svetim križem
veliku premosnicu
spojivši srce čovjeka
izravno na svoje.
Sada ponovno ono ljudsko,
upokojeno i opskrbljeno
sastojcima života vječnoga,
kuca u ritmu božanskoga,
sukladno iskonskom Božjem planu.