Suvremena znanost
temelji svoje tumačenje
o nastanku svijeta
na teoriji velikog praska.
Svemir je se, naime,
počeo širiti iz točke
neizmjerne gustoće,
te nastavlja još uvijek svoj hod.
Ako je Gospodin i Stvoritelj
na taj način stvorio svijet,
onda ga je na identičan način
obnovio novim stvaranjem.
U Gospodinovu grobu
u uskrsno jutro
dogodio se veliki prasak života,
koji se još uvijek širi
i zahvaća cijeli svemir.
Oni koji ga razapeše mišljahu
kako se radi o točci tame i smrti,
ali je u Kristovu tijelu bila sakupljena
sva energija božanskog života
spremna za novi početak.
Tako je iz njega buknuo novi život
što svojim čudesnim sjajem
preporađa svako biće
čineći ga sastavnim dijelom
novog uskrsnog svemira.