Kad je ljudski um projektirao
zrakoplove i druge letjelice
promatrao je životinje koje je
Bog obdario krilima, te je uočio
da imaju posebne linije
koje im omogućuju nadići
silu teže i vinuti se u visine.
A da bi pojedina letjelica
snagom uzgona pobijedila
protivne sile, morala je,
uz potrebnu snagu motora,
imati i aerodinamične linije,

pri čemu su nadasve važna
dobro oblikovana krila.
U protivnom bez savršenih linija,
ne bi bilo moguće da se
otisne od zemlje i poleti
u nebeska prostranstva.
No ovom se strategijom
još davno prije izuma
zrakoplova i drugih letjelica,
poslužio sam Gospodin
kada je na svoju sliku
stvorio čovjeka i udahnuo mu
besmrtnu dušu za let do neba.
Za let mu je dao linije
savršeno oblikovanih krila
– dvije zapovijedi ljubavi –
pozivajući ga i potičući da se
po njima vine u nebeska
prostranstva vječnoga života.

8. nedjelja kroz godinu – C

Današnji evanđeoski odlomak donosi nam više kratkih Isusovih pouka u slikama – prispodobama. Nemoguće je posvetiti se iscrpno svakoj od njih, onda je korisnije ovim razmišljanjem produbiti jednu konkretnu misao. A kako se nekoliko ovih izričaja i slika tiče oka, vida i gledanja, Isus time pruža dovoljno razloga da se upravo tu temu izdvoji za središnju poruku ove nedjelje. Gospodin, naime, ističe da ne može slijepac slijepca voditi, inače će obojica pasti u jamu. Time nam sugerira da ne budemo slijepi, ali isto tako da ne budemo slijepi vođe, to jest slijepi pomagači slijepcima. No kako pomoći slabovidnim osobama ili onima kojima je neki predmet upao u oko pa im onemogućuje dobar vid, kao što može biti zrnce prašine ili nešto slično? Nije li logično da ga pokušamo odstraniti i tako pomognemo svome bratu otklanjajući mu zapreku za dobar vid? Ali čini se da je sam Isus kritičan prema takvom pokušaju da pomognemo svome bratu, jer nam osporava pravo na takvu inicijativu govoreći: “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?” Kao da bi bilo bolje ostaviti trun u oku bratovu, nego mu pomoći izvaditi ga.

Međutim, već u drugom dijelu rečenice naslućuje se i razlog takvog Isusova stava. Naime, on je govorio o duhovnoj sljepoći i o duhovnim slijepcima. Doista, ima ljudi koji se usredotoče promatrati samo drugoga, a da ne promatraju sebe, te time dokazuju svoju dvostruku sljepoću. A najveći slijepac je onaj tko ne vidi svoje sljepoće, onaj tko ne vidi da je duhovno slijep. Tko se pravi učiteljem drugima, a ne prizna Boga za učitelja, uistinu je zahvaćen velikim sljepilom.