Veliki petak

U ovoj svetoj jubilejskoj godini koju slavimo kao hodočasnici nade, dolazimo do središnjeg trenutka koji je prekretnica u našem poimanju nade. A taj ključni trenutak je Kristova muka i smrt na križu. Upravo imajući u vidu njegovu svetu muku i smrt lome se koplja s obzirom na poimanje života i budućnosti prema kojoj težimo. Jer svi mi, pa i kao hodočasnici na zemlji, često imamo iskrivljeno poimanje nade. Uglavnom je poimamo kroz prizmu zemaljskih dobara, mirnoga života, neprestanog društvenog boljitka i napretka. U okviru svih naših predodžbi gajimo onda i osjećaj nade, te njime pokrivamo sve svoje želje i potrebe. Tako se nadamo da će se ispuniti sve ono što sebi planiramo i želimo, što je plod naših ljudskih računica i projekcija. Međutim, ako smo se odazvali na Božje hodočašće, onda mi nismo odredili cilj toga hodočašća, već sam Bog koji nas po životu svoga Sina uči da je cijeli život veliko i sveto hodočašće.

I to je Isus pokazao svojim životom, jer je prošao zemljom čineći dobro. No njegov prolazak zemljom, kako to slavimo u ovim svetim obredima, došao je svome kraju na način na koji nitko nije očekivao, osim njega koji je za sve to znao. Njegovo hodočašće kao da je naglo prekinuto nasilnim uhićenjem, lažnim suđenjem i nepravednom osudom, strašnim razapinjanjem, bolnim umiranjem i izdisajem na križu. I dok je odveden kao nedužno i nezaštićeno janje na klanje, nitko nije shvatio da će upravo odlazak na križ biti cilj njegova hodočašća, te da će smrt na križu biti otvaranje proslave neprolaznog jubileja. A sam križ bit će oruđe njegova hodočasničkog poslanja i predanja jer će ga svojim umiranjem posvetiti i staviti nam ga u ruke.