Veliki petak
U ovoj svetoj jubilejskoj godini koju slavimo kao hodočasnici nade, dolazimo do središnjeg trenutka koji je prekretnica u našem poimanju nade. A taj ključni trenutak je Kristova muka i smrt na križu. Upravo imajući u vidu njegovu svetu muku i smrt lome se koplja s obzirom na poimanje života i budućnosti prema kojoj težimo. Jer svi mi, pa i kao hodočasnici na zemlji, često imamo iskrivljeno poimanje nade. Uglavnom je poimamo kroz prizmu zemaljskih dobara, mirnoga života, neprestanog društvenog boljitka i napretka. U okviru svih naših predodžbi gajimo onda i osjećaj nade, te njime pokrivamo sve svoje želje i potrebe. Tako se nadamo da će se ispuniti sve ono što sebi planiramo i želimo, što je plod naših ljudskih računica i projekcija. Međutim, ako smo se odazvali na Božje hodočašće, onda mi nismo odredili cilj toga hodočašća, već sam Bog koji nas po životu svoga Sina uči da je cijeli život veliko i sveto hodočašće.
I to je Isus pokazao svojim životom, jer je prošao zemljom čineći dobro. No njegov prolazak zemljom, kako to slavimo u ovim svetim obredima, došao je svome kraju na način na koji nitko nije očekivao, osim njega koji je za sve to znao. Njegovo hodočašće kao da je naglo prekinuto nasilnim uhićenjem, lažnim suđenjem i nepravednom osudom, strašnim razapinjanjem, bolnim umiranjem i izdisajem na križu. I dok je odveden kao nedužno i nezaštićeno janje na klanje, nitko nije shvatio da će upravo odlazak na križ biti cilj njegova hodočašća, te da će smrt na križu biti otvaranje proslave neprolaznog jubileja. A sam križ bit će oruđe njegova hodočasničkog poslanja i predanja jer će ga svojim umiranjem posvetiti i staviti nam ga u ruke.
Zato se u ovom obredu u vjeri spominjemo ovih velikih otajstava Kristova života koji izgrađuju našu nadu. Dok je njegov život uslijed nepravde i nasilja naglo dolazio svome zemaljskom kraju, ipak slavimo trenutak kada je on ispunio poslanje poradi kojega je došao na svijet. Dok su mislili da su zaustavili i prekinuli njegov hod, ni znali nisu da je došao do konačnoga cilja svoga hodočašća među nama ljudima. Dok su njime trgovali u prljavoj trgovini s Judom, on je nas otkupljivao svojom predragocjenom krvlju. I onda kad su mu život oduzimali, nisu ni slutili da ga on daruje da nas životom obdari. Dok su ga slali u smrt, ni na kraj pameti im nije bilo da će on smrt pobijediti svojom smrću da nas od smrti spasi. Dok su njegov životni hod pretvarali u nošenje križa, on je pokazao da je upravo ta dionica hodočašća bila najsvetiji dio putovanja. A dok su se veselili njegovu konačnom kraju, on je kroz patnju znao da tek tu dolazi onaj novi početak. Dok su se oni obračunavali s njim, on je rješavao onaj konačni obračun svih dugova čovječanstva. Dok su ga pribijali na križ da mu onemoguće daljnje djelovanje, on je upravo patnjom i nemoći ispunio sva Božja obećanja. Dok su ga u svom bijesu na križ razapinjali da mu prekinu nit života, on im je konce pomrsio jer je tako u naš ljudski život utkao niti svoga božanstva. Dok su kao duhovni manipulatori njemu mislili račune pomrsiti, on je tek tada izravnao sve naše račune jer se ravnao isključivo po Božjoj računici, a to je milosrdna ljubav i opraštanje.
I jer se ovo veliko otajstvo dogodilo na drvu križa, Isus nam od tada nudi križ kao znak nade na našem hodočasničkom putu. Kao da nam danas s križa poručuje: ‘Ne idi na hodočašće života bez pravog hodočasničkog štapa, jer ti na tom putu treba dobar i pouzdan oslonac. Jer je svaki put života iscrpljujući put, treba ti pomoć da ti olakša hod. Jer ćeš na tom putu trpjeti i napada onih koji ti nisu skloni i ne vole da hodočastiš put neba, pa se od njih moraš i obraniti, ne možeš to bez pravog oruđa. A jer si izložen i napadima divljih zvijeri, jednako tako trebaš imati čime se obraniti.’ Ako je, dakle, Sin Božji kao hodočasnik neba u posljednjim trenutcima svoga života prigrlio križ kao veliko sredstvo zaštite i spasenja, onda je križ i naša zaštita, te znak i sredstvo spasenja. Ako je njemu kao božanskom hodočasniku bio tako dragocjen na njegovu hodočasničkom putu i u njegovu hodočasničkom poslanju, tim više treba biti nama koji slijedimo stope na njegovu putu koje su popraćene tragom njegova križa i kapljama svet krvi. Ako je on kao hodočasnik završio svoje hodočašće noseći svoj križ i umirući na njemu, ali u nadi Božje pobjede nad smrću i zlom, i nama je hoditi kroz život u nadi noseći svoj križ, jer ćemo po njemu ostvariti konačni cilj. Budimo stoga hodočasnici nade koji vjerno hode onamo kamo nas ovaj znak Božje nade upućuje, da i mi jednom poput našega Gospodine budemo uslišani, te i sami na kalvarijama našega života pobijedimo smrt i uđemo u vječni Božji pokoj.