Krštenje Gospodinovo

Slaveći nedjelju krštenja Gospodinova spominjemo se trenutka kad je Gospodin odlučio stupiti na društvenu scenu, te iz skrovitoga života u Nazaretu započeti svoje javno djelovanje. A izabrao je kao privi čin tog javnog djelovanja ili nastupa otići na krštenje koje je na Jordanu dijelio narodu Božjemu sveti Ivan Krstitelj. Kako vidimo iz evanđeoskog odlomka, njegov pristup je ponizan a nastup jednostavan, jer on dolazi pred svetog Ivana spreman u krštenju prignuti svoje koljeno pred Bogom. Baš zato jer je to bilo krštenje obraćenja i pokore, Ivan ga je od toga odvraćao znajući da Isusu ne treba krštenje. Osim toga, svjestan da je pred njim Mesija, Ivan se nije osjećao dostojnim podijeliti mu krštenje. No morao je popustiti u trenutku kad je Isus inzistirao da tim činom ispune „svu pravednost“, kako nas izvještava Evanđelist. Isus, dakle, dolazi sa svom jednostavnošću i ničim ne izaziva pozornost, već se suobličuje svemu onome što je bilo prikladno za bilo kojeg čovjeka. On u potpunoj poniznosti započinje svoje služenje svome narodu, jer je poniznost preduvjet stvarnog osobnog uspjeha, kao i napretka kojem treba težiti društvo i narod. Bio je svjestan da je došao kao Mesija da bude spasitelj svoga naroda, te je tim više njegov potez znakovit.

Mi vrlo dobro znamo da se mi ljudi ne ponašamo tako kada nastupamo u javnosti ili kada se trebamo pokazati pred drugima preuzimajući važne službe u društvu. Vidimo da se u takvim ili sličnim prigodama, redovito treba izazvati pozornost javnosti i medija. Kada se po prvi put preuzimaju važne službe i događaju promjene, kada nastupaju mladi i talentirani pojedinci koji su nada svoga društva, sazivaju se tiskovne konferencije i objavljuju najave i izviješća o dolasku takvog pojedinca koji će donijeti prevagu ili značiti zaokret i pomak u svakom pogledu. To je prigoda da mu se dopusti da iznese plan, da dadne obećanja i da nastupom oduševi pristaše za revno nasljedovanje i potporu.