2. nedjelja kroz godinu – A

Dan nakon Isusova krštenja na Jordanu, sveti Ivan Krstitelj je imao prigodu ponovno ga vidjeti te za njega posvjedočiti svojim učenicima da je Sin Božji. Između ostaloga tom zgodom je rekao: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.” Upravo zato što ima potrebu da on posvjedoči za Isusa i da učini sve da se on očituje Izraelu, Ivan svojim učenicima ukazuje na njega i usmjerava ih prema njemu. Kako vidimo, sveti Ivan shvaća i svoje poslanje kao preteče da učini sve da se Mesija očituje Izraelu. Njegove riječi znače da Isus nije bio očitovan, ili pak da nije bio očitovan u dovoljnoj mjeri, te on smatra svojom zadaćom služiti njegovu očitovanju. Zato se postavlja pitanje kako je moguće da Sin Božji nije bio očit i očitovan Izraelu, te isto tako, što može ili treba učiniti smrtni čovjek poput Ivana da se on očituje narodu.

Naime, Bog je napravio tako očit čin da je postao čovjekom. Od nevidljivoga postao je vidljiv, te je time učinio najveći mogući korak očitovanja čovjeku. No upravo je to kod ljudi izazvalo dodatno nerazumijevanje. Nisu razumjeli da će moćni Bog postati nemoćnim čovjekom s ciljem da se punije očituje. Narodu koji je živio u tolikom neznanju, a iščekivao je moćni Božji zahvat u povijest, trebalo je ponuditi pojašnjenja i otvoriti im oči da vide da je se Bog očitovao kao ponizni Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta. Upravo jer se Božji Sin učinio toliko očitim, narodu je bio neočit, te je Ivan Krstitelj trebao pomoći da postane očit, to jest očitovan Izraelu. Jer Bog nije očit na način koji bismo mi poželjeli i na koji zamišljamo, te mi ne razumijemo da je više nego očit.